Brojni autori, poput Dougala Dixona, pokušali su "gledati u budućnost" svojim djelima znanstvene fantastike, prikazujući neobična stvorenja koja bi se mogla jednoga dana pojaviti na Zemlji. Biolozi se slažu da bi milijunima godina u budućnosti naš planet biti potpuno drugačiji: "Mislim da će izgledati i osjećati se kao izvanzemaljski planet", kaže Athena Aktipis, evolucijska biologinja sa Sveučilišta Arizona.
Što god se razvijalo, bit će strano u odnosu na današnji svijet u kojem dominiraju sisavci, baš kao što je on stran iz perspektive dinosaura, koji su izumrli prije otprilike 65 milijuna godina. Osnovno je pitanje kakva bi se stvorenja mogla razviti za 100 milijuna godina, s obzirom na ono što znamo o životu na Zemlji i evoluciji? Vratimo se u prošlost. U kambrijskoj eksploziji, prije otprilike 540 milijuna godina, na Zemlji se pojavio niz čudnih stvorenja koji su gotovo ispali iz crtanih filmova, zaključio je Jonathan Losos, evolucijski biolog sa Sveučilišta Washington u St. Louisu.
Stoga, nije nemoguće da će takva čudna stvorenja evoluirati u budućnosti: "Sve što je moguće zamisliti bilo je u nekom trenutku u nekim vrstama. S obzirom na dovoljno vremena, čak će se i nešto nemoguće pojaviti u nekom trenutku", kaže Losos i dodaje kako je svijet bioloških mogućnosti ogroman, a možda još nismo vidjeli sve. "Ja, uostalom, uopće nisam uvjeren da je život na Zemlji otkrio svaki zamisliv način postojanja na planetu poput našeg, ili barem većinu načina."
Ponavljanje trake života
Ipak, teško je predvidjeti kamo će evolucija odvesti živi svijet. Losos u svojoj knjizi analizira argumente za i protiv predvidljivosti evolucije. Osnovno je pitanje hoće li se povijest ponoviti ako želimo "ponoviti traku života"? Dokazi su podijeljeni i teško je znati koliko je evolucija predvidljiva i ponovljiva tijekom dugih vremenskih razdoblja. Ako dodamo element slučajnosti, ogromnu vulkansku erupciju ili asteroid koji udara u Zemlju, čvrsta će predviđanja postati gotovo nemoguća, piše BBC.
No, najprije se moramo pozabaviti utjecajem glavne evolucijske sile koja već preobražava život na Zemlji. To je Homo sapiens, odnosno čovjek. Ako ljudi napreduju milijunima godina, imat će značajan učinak na evoluciju, a prirodna selekcija će stvoriti nove vrste života koje će se nositi s promijenjenim i vjerojatno zagađenim okruženjem kojeg stvaramo: "Možemo vidjeti evoluciju ptičjeg kljuna specijaliziranog za hranjenje iz konzervi ili štakore koji razvijaju nauljeno krzno kako bi se riješili otrovnih otpadnih voda", piše Peter Ward, paleontolog sa Sveučilišta Washington, u svojoj knjizi iz 2001. Budućnost evolucije.
Čovjekov utjecaj
On predviđa izdržljiva, prilagodljiva stvorenja kojima ne smeta živjeti u blizini ljudi i mogu iskoristiti sve što im se pruža, poput mačaka, štakora, rakuna, kojota, vrana, golubova, muha, buha, krpelja i crijevnih parazita. Na toplijoj i sušnoj Zemlji, nedostatak vode može također potaknuti nove prilagodbe.
"Veće životinje mogle bi razviti organe poput proširenih jedara ili kožnih zalisaka koji bi se mogli raširiti rano ujutro kako bi životinje pokušale uhvatiti vlagu iz zraka. Primjerice, kožni ovratnici nekih guštera mogli bi postati vrlo veliki kako bi na taj način omogućili skupljanje vode", kaže Patricia Brennan, evolucijska biologinja na koledžu Mount Holyoke u Massachusettsu i dodaje: "Na planetu koji se zagrijava, životinje koje stvaraju vlastitu toplinu mogu imati problema, pa ptice u toplijim podnebljima mogu izgubiti konturno perje kako bi se spriječilo pregrijavanje, a sisavci mogu izgubiti većinu krzna."
Znanstvenica Lauren Holt je napisala kako bi jedna putanja života na Zemlji mogla biti "post-prirodna". U ovom scenariju, genetski inženjering, biotehnologija i utjecaj ljudske kulture mogli bi preusmjeriti evoluciju prema radikalno različitim putevima, od komaraca koji sadrže genetski materijal do mehaničkih oprašivača. Evolucija života bila bi isprepletena sa željama i potrebama čovječanstva.
Izumiranje kao ključ života
Međutim, postoje alternativni putevi za buduću evoluciju. Recimo, naši potomci bi mogli odlučiti dopustiti prirodnoj evoluciji da slijedi svoj put, a i ljudi bi mogli izumrijeti. Ward smatra kako masovno izumiranje vraća evolucijski sat na početak. Kao primjer je uzeo masovno izumiranje u permu, prije otprilike 252 milijuna godina, koje je eliminiralo preko 95 posto morskih i 70 posto kopnenih vrsta, uključujući gmazove s perajom i masivne gmazove nalik sisavcima. To je stvorilo prostor za evoluciju dinosaura i njihovu dominaciju na kopnu, što je možda bilo nevjerojatno u usporedbi s nastankom sisavaca koji su zamijenili dinosaure nakon masovnog izumiranja krajem krede i početkom tercijara.
Neki biolozi smatraju da je nakon masovnog izumiranja moguć razvoj novih oblika života s novim sposobnostima; toliko različitima da ih ne možemo ni zamisliti: "Mikrobi su uzrokovali da cijeli planet ima kisik i to je stvorilo ogroman pomak", kaže Leonora Bittelston, evolucijska biologinja s Massachusetts Institute of Technology i dodaje: "Bilo je mnogo inovacija koje je bilo teško predvidjeti prije nego što su se dogodile, ali kada se počnu događati, one mijenjaju naš planet."
Hoće li evolucija kada i ako čovječanstvo izumre zaista stvoriti životinje iz znanstvene fantastike? Sve je moguće. Mnoga od tih SF stvorenja su bazirana na onome što već postoji u prirodi: postoje paukovi koji hodaju po vodi, u oblacima žive mikrobioloških organizama, a ima i riba koje mašu svjetlećim mamcima. Neke populacije kitova ubojica i somova mogu loviti životinje na obali, a male neovisne oaze života na ledu napreduju ondje gdje ima ostataka kriokonita, odnosno crne prašine od čađe, stijena i mikroba.
Već postojeće prilagodbe
U prirodi je često sve što je potrebno za razvoj neobičnih prilagodbi ekstremna okruženja. Zemlja već ima dosta toga, a to se neće promijeniti. Na temelju onoga što znamo o prirodi, ne možemo pretpostaviti da će buduća stvorenja ostati ograničena samo na njihova trenutna staništa. Lynn Caporale, biokemičarka i spisateljica, ističe da neke "leteće" ribe već mogu uhvatiti insekte, pa čak i ptice, a neke ribe mogu hodati kopnom, pa čak i popeti se na drveće. Čak i lignje povremeno lete iznad površine oceana, koristeći mlaz vode kao propulziju i peraje koje se pretvaraju u krila.
Ovaj potencijal za promjenom staništa dovodi do nekih prilično fantastičnih mogućnosti. No, s obzirom na to da je naše razumijevanje evolucije i genetike nepotpuno i da će vjerojatno ovisiti o slučajnim događajima, nitko ne može sa sigurnošću znati kako će izgledati budući život. Imamo neke podatke za davanje edukativnih pretpostavki, ali i veliki stupanj nesigurnosti.
"Boje, navike i oblici novonastale faune mogu se samo nagađati", kaže Ward, a Losos se s njime slaže: "Naposljetku, mogućnosti su toliko široke i neizvjesne da je stvarno besmisleno pokušavati nagađati o tome kako bi život mogao izgledati. Postoji previše stupnjeva slobode. Život bi mogao krenuti u mnogo različitih smjerova."
No, ako je čudnovatost sadašnjeg života vodič, ne može se zanemariti mogućnost da bi buduća evolucija mogla dovesti do nekih nevjerojatnih otkrića, jer veliki dio trenutne prirodne kreativnosti i raznolikosti je i dalje neistražen.
