"Mlaznu struju" otkrio je trio satelita Europske svemirske agencije (ESA) pod nazivom SWARM (Roj), koji stvara redngensku sliku našeg planeta mjerenjem varijacija magnetskog polja do 915 metara ispod površine Zemlje.
New Scientist piše da 420 kilometra široka mlazna struja zapravo ubrzava od 2000. godine. Trenutno to ubrzanje iznosi između 40 i 45 kilometara godišnje – što je tri puta brže od uobičajenih brzina tekućina u vanjskoj jezgri Zemlje.
Prema pisanju Science Alerta, kad su znanstvenici proučavali podatke koje su prikupili sateliti, primijetili su da postoje jaki "lukovi" u magnetskom toku ispod Aljaske, Kanade i Sibira. Također su uočili da lukovi ne stagniraju, već se kreću.
Budući da će njihovo kretanje može potjecati samo od fizičkog kretanja rastaljenog željeza, snažni lukovi magnetskog toka su korišteni kao vodič za određivanje kretanja mlazne struje. I posve je vjerojatno da kada se željezo kreće, magnetsko polje se kreće s njim.
Znanstvenici kažu se mlazna struja vjerojatno poravnava uz granicu između dva različita područja u jezgri, ali još uvijek ne znaju koliko duboko ta mlazna struja ide.
"Trenutno se zaokreće za oko 180 stupnjeva oko tangente cilindra. Iako promatranja ograničavaju mlaznu struju samo na rub jezgre, naše teoretsko razumijevanje sugerira da, u principu, mlaz može ići vrlo duboko – zapravo možda ide skroz do ruba jezgre na južnoj hemisferi (tj. do drugog kraja tangente cilindra)", izjavio je za BBC dr. Phil Livermore sa Sveučilišta u Leedsu, i glavni autor studije.
Novi podaci ujedno i daju odgovor zašto se magnetno polje Zemlje mijenja. Znamo da nas magnetno polje čuva od solarnih vjetrova i na njega utječu aktivnosti koje se događaju u jezgri, plaštu i kori Zemlje.
Znanstvenici tek trebaju ponuditi objašnjenja o tome zašto protok ove "rijeke" ubrzava, ali su sigurni da je riječ o prirodnoj pojavi koja se događa već nekoliko milijardi godina.
Studija je objavljena u časopisu Nature Geoscience.