Doktor Gary Beven iz NASA-e rekao je da je postati astronaut mentalno, emocionalno i psihički vrlo zahtjevan posao koji se odvija uz veliki rizik i iznimno skupu opremu.
Istaknuo je i da je NASA-a u početku smatrala da nema potrebe zaposliti psihologa u svemirskom programu jer se smatralo da su zrakoplovno iskustvo i kvalitetna priprema astronauta sve što je potrebno za uspješne misije. No, kako su s vremenom misije postajale sve veće i zahtjevnije, te su uključivale znatno duži boravak u svemiru, i ta se stavka u NASA-inom programu promijenila.
Priznaje i da je Amerika ideju o razvoju psihološke pomoći za astronaute počela razvijati tek nakon što su ruske vlasti osnovale psihološki tim za pomoć kozmonautima.
Danas rad psihologa uključuje rad sa svim zaposlenicima koji su povezani sa svemirskim programom, ali i s obiteljima astronauta. Gary Beven se sa svojim suradnicima brine o članovima tima na Međunarodnoj svemirskoj postaji, te sa svim astronautima razgovara posebno putem privatnog videopoziva.
Žele ostati još u svemiru
Beven je dosad sudjelovao na ukupno 20 misija i uz svoje dugogodišnje iskustvo došao je do zaključka da su kod astronauta najčešći problemi osjećaj izolacije i depresije. Njegov tim došao je do zaključka da bi do istih problema došlo i da su ti ljudi smješteni u jednakim prostorijama na Zemlji, zbog čega je postalo jasno da treba popraviti okolinu u kojoj borave astronauti. Nakon što je to napravljeno, moral se znatno popravio.
Kvalitetnim odabirom astronauta i timova ljudi koji borave u svemiru i pritom međusobno surađuju, ističe Beven, došlo se do toga da takve 'zajednice' nakon početnog uhodavanja počinju znatno napredovati te se prilagode životu u svemiru u tolikoj mjeri da i nakon pola godine, po završetku misije, žele ostati još u svemiru. Zbog toga se sada planiraju misije i od godinu dana.
