Nemrtvi su kompleksna stvorenja, s varijabilnim metodama prenošenja zaraza. Kako studija navodi, zombiji su postali "dominantan dio medicinskih istraživanja", te ih se treba pažljivo proučavati. Za one koji još to nisu shvatili, studija je humoristične prirode, s referencama na zombi kulturu kao i na stvarne patogene.
U fikciji, glavna je premisa zombija je kako se njihov virus prenosi miješanjem tjelesnih tekućina s nezaraženom krvi, i to najčešće ugrizom. Iako reanimirani leševi postoje u pričama već stoljećima, ti spori, nespretni raspadajući prenosioci bolesti u zadnje su vrijeme pali u sjenu 'bijesnih' zombija. Brzi i agresivni, sa zarazom koja se u nekim slučajevima prenosi i zrakom, oni predstavljaju daleko veću prijetnju ljudskom stanovništvu.
Posebno znamenit slučaj razbiješnjelih zombija desetkovao je London 2002. godine, barem u svijetu filma, te je doveo do potpune karantene Britanskih otoka. Zombificirajući virus prouzrokovao je jaka krvarenja, a u stvari radilo se o modifikaciji virusa Ebole.
Mehanizam prijenosa poznat
Bez obzira na tip zombija, period inkubacije - vrijeme između zaraze i pojavljivanja simptoma, izgleda je jako raznolik u filmovima, od samo nekoliko sekundi pa do više dana. Tijekom tog perioda, zaraženi mogu klinički umrijeti da bi se zatim reanimirali, ili mogu ostati živi i jednostavno razviti izrazito agresivno i kanibalsko ponašanje.
I sam mehanizam zaraze dosta varira. Iako većina zombija prenosi virus ugrizom, zamijećeni su i slučajevi prijenosa preko insekata, životinja, te posebno neuobičajenih uvjeta koji rezultiraju time da se svi, bez obzira bili oni ugriženi ili ne, reanimiraju kao zombiji.
Samo među komarcima postoji četrdeset vrsta koji prenose viruse na ljude, uključujući i virus Zapadnog Nila, tako da prijenos zombificirajućeg virusa nije nešto nevjerojatno.
Ali uzrok zombifikacije nisu samo virusi. Najnoviji kandidat za uzrokovanje ponašanja poput zombija gljivica je koja stvarno postoji - Cordyceps, koju se može naći u tropskim, vlažnim predjelima Azije, a za koju se zna da zarazi razne insekte i preuzima njihov živčani sustav. U slučaju mrava, gljivica ih navodi da se popnu na vrh neke biljke prije nego što im iz glave izbije šiljak pun spora, kako bi se lakše širila do drugih mrava.
Spriječavanje širenja zombi zaraze izgleda da je uvijek nevjerojatno teško. Kako je to često u filmovima, čak i kada se zombi, ili zombi patogen nalazi isključivo u dobro čuvanom laboratoriju, nekvalitetni sigurnosni protokoli uvijek rezultiraju vanjskim oslobađanjem infekcije. Ako se nađete u situaciji da se trebate braniti od zombija, posebne studija napravljena korištenjem numeričkog modeliranja sugerira kako je najbolje da krenete u planinska područja, kao i da koristite mozak prije no što vam ga pojedu.
"Proučena literatura ukazuje na brojne kreativne načine zaustavljanja zombija", rekla je dr. Tara Smith, profesorica na Državnom sveučilištu u Kentu, i autorica istraživanja.
"Tijekom 'Zombi ratova', stvoren je lobotomizator za uništavanje zombija, a u stvari radilo se o nečem između lopate i borbene sjekire. Ako nemate tako nešto pri ruci, palica za bejzbol, obična sjekira, mač , pa čak i velika grana drveta može biti od koristi", objasnila je dr. Smith.
IFLScience/Danas.hr
