Ovakav istraživački pristup možda podsjeća na scene iz SF filmova o kiborzima (polu-ljudi, polu-strojevi), no dr. Keiichi Torimitsu, voditelj odjela Molecular Bioscience Group u tvrtki Nippon Telegraph i Telephone (NTT) smatra da će ovakva istraživanje doživjeti skoru primjenu. Korist ovog istraživanja vidi u liječenju oboljelih od Parkinsonove bolesti, kao i osoba koje su preživjele moždani udar.
Torimitsu je na međunarodnom skupu International Conference on Nanoscience and Nanotechnology (ICONN), održanom u Sydneyu, predstavio najnovije rezultate svoga tima u razvoju bioničkih, ili biomimetičkih moždanih senzora.
"Povezivanje mozga s električnim uređajima omogućit će bolje razumijevanje njegova rada i uputiti nas u način kontrole neuronske aktivnosti", kaže Torimitsu. "Naš je cilj razviti uređaj koji bi mogao ljudskom mozgu prenijeti informacije telekomunikacijskih putevima, ali i djelovati u suprotnom smjeru prijenosom informacija iz mozga do računala".
Bionička tehnologija je novi pristup u razvoju tehnike gdje se pokušava oponašati prirodan način odvijanja različitih procesa. Torimitsuova grupa istraživača radi na stvaranju implantata čija se dimenzija mjeri u nano metrima. U implantat je ugrađena sićušna elektroda obložena tankim slojem proteinskog omotača. Po kemijskoj je građi ovaj protein podudaran s onim receptorske molekule za neurotransmitere, koja se nalazi na membrani svih stanica mozga.
Vezanje neurotransmitera na receptor stvara električnu aktivnost i pokreće prijenos signala među neuronima pri uobičajenom radu mozga. Istraživači očekuju da će nano elektrode pažljivo postavljene u mozak na isti način primati signale, a po potrebi ih i prenijeti na vanjski mjerni uređaj. Torimitsu se nada da će vanjski uređaj u budućnosti moći povezivati neurone i time preuzeti djelovanje sinapsa, čija je funkcija oštećena u različitim bolestima. Bilo bi idealno kada bi takav uređaj mogao pogoniti biološki izvor energije poput glukoze.
"U trenutku kada se protein iz omotača nanoelektrode poveže s neurotransmiterskim tvarima i započne tijek električnih signala u mozgu, znat ćemo da smo uspjeli kopirati prirodni proces, što se naziva biomimikrijom." Torimitsu priznaje da na putu ostvarenja ove smione zamisli stoje brojne prepreke, poput neželjene imunološke reakcije na protein primijenjen za oblaganje elektrode, kao i poteškoće s usavršavanjem uređaja koji čine važan dio ovog projekta. Kao dodatnu poteškoću navode i pronalaženje skupine zdravih ljudi voljnih podvrgnuti se implantaciji novog uređaja u mozak, u sklopu sudjelovanja u ispitivanju.
Prvu primjenu svoga rada Torimitsu očekuje u klinici, pri praćenju moždane aktivnosti u ljudi koji su preživjeli moždani udar i u oboljelih od Parkinsonove bolesti, piše znanost.com.
Japanskom timu istraživača u novije vrijeme pridružili su se i znanstvenici iz Australije. Među njima je dr. Simon Koblar koji ispituje primjene novih tehnologija u liječenju bolesti mozga iz Centre for Molecular Genetics of Development, s University of Adelaide.
Suradnju s japanskim timom najavili su i istraživači specijalizirani za razvoj bionike iz Intelligent Polymer Research Institute s University of Wollongong. Direktor Instituta, prof. Gordon Wallace, kao svoj cilj ističe dodatno usavršavanje rada kohlearnog implantata. On smatra da je Torimitsuova zamisao o povezivanju telekomunikacijske tehnologije sa znanjima iz biologije na način koji je blizak prirodnom funkcioniranju, put do potpuno novih rješenja. "Ljudi širom svijeta počinju shvaćati da povezivanje znanja i tehnoloških mogućnosti iz više područja mora dovesti do ostvarenja bržeg napretka", smatra Wallace.