Najjača do sada zabilježena solarna oluja koja je pogodila Zemlju dogodila se 1859. godine. Poznata kao Carringtonov događaj, rezultirala je polarnom svjetlosti koja se vidjela čak i na Kubi, te kaosom u primitivnom električnom sustavu onoga vremena, zbog čega je dolazilo i do požara u telegrafskim postajama.
Kada bi oluja slične magnitude pogodila Zemlju sada, kada društvo daleko više ovisi o elektronici i tehnologiji, bez sumnje bi to imalo katatrofalne posljedice.
Kao pokušaj odgovora na tu opasnu prijetnju, Nacionalno vijeće za znanost i tehnologiju američke Bijele kuće objavilo je Nacionalni akcijski plan za svemirske vremenske prlike, u kojem je detaljno opisan strateški plan pripreme za slučaj velike solarne oluje.
Dokument upozorava kako su elektronički sustavi postali međusobno gotovo potpuno isprepleteni pa ako jedan bude izbačen elektromagnetskim pulsom, lako bi se mogla dogoditi lančana reakcija pada sustava. Dokument preporučuje pristup koordiniran na saveznoj razini u slučaju brojnih procedura, od onih koje smanjuju ranjivost najrizičnijih infrastruktura, do onih koje povećavaju našu sposobnost predviđanja i komunikacije.
Magnetsko polje odbije odbije većinu čestica
Sunce konstantno izbacuje subatomske čestice u obliku solarnih vjetrova, od kojih neki dosegnu i našu atmosferu. To izaziva polarnu svjetlost ili Auroru Borealis, iako većinu čestica koje dođu odbije zemljino magnetsko polje. S vremena na vrijeme, posebno velike solarne baklje izbiju s površine Sunca i njihove se čestice uspiju probiti kroz naše magnetsko polje.
Nedavno je proučavanje procijenilo kako postoje šanse od 12% da jedna od takvih 'megabaklji' eruptira unutar desetljeća i pošalje nam ogromnu solarnu oluju.
Već smo imali prilike okusuti što bi nam se moglo dogoditi ako nas udari takva oluja, ali u znatno blažem obliku. Kanada je 1989. pogođena solarnom olujom koja je stvorila kratki spoj na električnoj mreži. U roku od 90 sekundi to je stvorilo zatvaranje električnog sustava Hidro-Québec, ostavivši milijune bez struje punih devet sati. Kada bi se to dogodilo na puno većoj skali, štete bi bile ogromne.
Vrtoglava cijena oporavka
Jedna procjena tvrdi da, ako bi oluja veličine Carringtonovog događaja udarila Zemlju danas, cijena oporavka samo u SAD-u bi bila izmeđi jedan i dva trilijuna dolara tijekom samo prve godine, dok bi oporavak trajao cijelo desetljeće. Takav bi događaj utjecao na svaki segment naših života, od prijevoza, komunikacije, bankarenja i vlasti, s obzirom da živimo u elektroničkom svijetu.
U stvari opasnost je toliko velika da i Europska svemirska agencija radi na vlastitom sustavu za upozoravanje, uz pomoć znanstvenika iz 14 europskih zemalja. Trenutno baš i ne možemo učiniti puno toga u slučaju da oluja udari, osim upozoravanja nadležnih na nadolazeću prijetnju, koji bi onda zatvorili relevantne sustave kako bi ograničili potencijalnu štetu.