Geolozi su mapirali planinske lance, šume, pustinje i tundre, astronomi nebo iznad nas, no oceani su i dalje većinom neistraženi, piše BBC.
Morsko dno igra ključnu ulogu u našem ekosustavu. Podvodni brijegovi i doline određuju morske struje, ali i vremenske prilike. Morska topografija utječe na ribolov koji hrani milijune. Tisuće kilometara podvodnih kabela spajaju milijarde na internet.
12 godina do svjetske mape oceana
Međunarodni tim stručnjaka ujedinjen pod neprofitnom organizacijom General Bathymetric Chart of the Oceans (GEBCO) pokrenuo je 2017. stvaranje opsežne mape svjetskih oceana. Dok su prvi oceanografi putovali vodama brzinom od samo jednog čvora, nova sonarna tehnologija omogućuje jednom brodu da mapira tisuće četvornih kilometara u visokoj rezoluciji tijekom jedne ekspedicije. No podvodna otkrića ne zanimaju samo kartografe i pomorske znanstvenike. Duboko ispod površine oceana leže brojna blaga: vrijedni metali, rijetki elementi, nafta i dijamanti do sada su većinom ostajali izvan dohvata i onih najodlučnijih.
Neki se ekolozi boje kako bi mapa morskog dna omogućila ekstraktivnim industrijama mogućnost profitiranja iz tih resursa, što bi potencijalno moglo ugroziti pomorska staništa i obalne zajednice. Globalna batimetrijska karta, to jest karta dna oceana, zasigurno bi omogućila bolje razumijevanje našeg plavog planeta, no mogla bi nas isto tako gurnuti u svijet za sada rezerviran za znanstvenu fantastiku: robotske podmornice, podvodni vulkani, morski dragulji, koralji s farmaceutskim svojstvima, pomorski zakon Divljeg zapada i nakupine toksičnih sedimenata. Nakon što se napravi precizna karta, hoće li se koristiti kao alat za odgovorno upravljanje i konzervaciju, ili će biti više poput piratske karte s blagom, neka vrsta vodiča za izvlačenje i iskorištavanje prirodnih bogatstava.
Samo 15% zemljinih oceana je mapirano. Zumirajte negdje usred Tihog oceana s Google Earthom i pronaći ćete prezentaciju oceanskog dna nastalu na temelju satelitskih slika i gravitacijski određene batimetrije: niska rezolucija, indirektna, često neprecizna. S obzirom da smo uspjeli mapirati putanju Sunčevog sustava, kao i ljudski genom, stvarno je zapanjujuće da ne postoji karta dna oceana. No razlog je jednostavan - oceani našeg planeta su ogromni i duboki, a i voda stvarno smeta.
Kompliciran poduhvat
Stoljećima je rađenje karata mračnih dubina značilo izlaganje opasnostima otvorenog mora i vuču utega na užetu, nakon čega su se ucrtavale osnovne konture na kartografske mape. Mornari su radili karte morskog dna još u ranom 16. stoljeću, ali kako nisu postojali ujednačeni standardi i terminologije, te rane karte nisu bile samo rudimentarne, već često i zbunjujuće i kontradiktorne.
Tek je početkom 20. stoljeća grupa kartografa pod vodstvom princa Alberta I. od Monaka sastavila prve međunarodne oceanske karte. Bila je to preteča GEBCO-a. Albert je bio fasciniran tada relativno novom znanošću oceanografijom, te je unajmio četiri istraživačke jahte za mjerenje Sredozemlja. Više od stotinu godina kasnije GEBCO i Nippon Foundation formalno su najavili Seabed 2030, projekt kojem je cilj mapirati dna svih mora i oceana koristeći podatke prikupljene s plovila širom svijeta.
Široki sonari
Moderni brodovi koji sudjeluju u projektu Seabed 2030 opremljeni su sonarnim sustavima koji emitiraju zvučne valove široko raširene u obliku lepeze ispod trupa broda. Svaki ping sonara mjeri vrijeme potrebno signalu da dođe do dna i vrati se na površinu. Iako većina brodova već koristi sonare za navigaciju i izbjegavanje zapreka, nova tehnologija širokog sonara znatno povećava područje morskoga dna koje može pregledati jedno plovilo.
Dio problema je u tome što su do sada mapirani dijelovi oceana koji prate redovite plovidbene rute, poput autoputa na kopnu. No između njih postoje područja veličine cijelih kontinenata koja nisu ni najmanje mapirana, a i ti su dijelovi morskog dna podjednako važni.
"Batimetrično mjerenje koje vrše sonari više je od jednostavne plovidbe broda oceanom", kaže kontraadmiral Shepard Smith, direktor Ureda za obalno mjerenje Nacionalne uprave za oceane i atmosferu (NOAA). "No sonarni su podaci vrijedni, posebno u područjima gdje nemamo ništa drugo. U Tihom oceanu ili na Arktiku, naprimjer, individualni podaci mogu nam dosta pomoći da bolje razumijemo slabo mapirana područja."
GEBCO se nada da će problem moći ublažiti poticanjem teretnih brodova, ribarica i jahti da sudjeluju u projektu i šalju i svoje podatke u stvarnome vremenu, što bi bila neka vrsta crowdsourcinga podvodne karte. Organizacija nudi i tehnički priručnik za izgradnju batimetričnih mreža, koje mogu pomoći zemljama u razvoju da dijele iskustva. Sama karta sastavlja se u Britanskom oceanografskom podatkovnom središtu u Ujedinjenom Kraljevstvu.
Možda niti jedna moderna ekspedicija nije otkrila svu složenost mapiranja dubokih oceana kao potraga za nestalim Letom 370 Malaysian Airlinesa. Istražitelji sumnjaju kako se zrakoplov, koji je nestao još 2014. na letu za Peking, srušio u izolirani dio Indijskog oceana. Područje je bilo toliko loše mapirano da su sami timovi koji su tražili nestalu letjelicu morali izvršiti osnovno mapiranje prije no što su mogli napraviti precizniju kartu na kojoj bi mogli primijetiti olupinu.
Ustvari, područje pretrage bilo je preduboko da bi se istraživalo mapiranjem s brodova. U plićim vodama brodovi za sobom vuku malena plovila opremljena sonarom, ali dubina Indijskog oceana, monsunska klima i snažne struje učinili su navigaciju vučenih plovila nemogućom. Stoga su istražitelji morali koristiti flotu autonomnih podvodnih plovila, ili AUV-a.
Iako je podvodna robotika još uvijek mlada grana znanosti, mjerenja dubokih mora sve se više provode podmornicama kako bi se dobili što detaljniji podaci. "Brojne su prednosti autonomnih podvodnih plovila", objašnjava James Bellingham, direktor Woods Hole Centra za pomorsku robotiku u Massachusetsu. "Brža su, omogućuju istraživanje morskog dna u većoj rezoluciji, niža su početna ulaganja, te nude veći pristup oceanima."
Nužnost očuvanja podvodnih vrijednosti
Indijski je ocean na starom sanskrtu znan kao Ratnakara, rudnik dragulja. Ime je stvarno proročansko, jer u podvodnim planinama i dolinama ovog oceana postoje ogromne zalihe resursa, uključujući rijetke metale, naftu, hidrotermalne izvore, pa čak i dijamante. Ta su se podvodna bogatstva već našla na komercijalnom radaru, i neki već počinju stvarati vlastite karte visoke rezolucije posebno zanimljivih područja.
Dok se rudarenje u plitkim vodama vrši već desetljećima, komercijalno dubinsko rudarenje potpuno je nova industrija, te je njen utjecaj na okoliš još uvijek nepoznat. Znanstvenici predviđaju degradiranje staništa, polako i nesigurno oporavljanje, izlijevanje kemikalija, podvodnu buku te izumiranje vrsta. Unatoč tome, intustrijsko-ekonomski razlozi često nadjačaju ekološku zabrinutost, pa postoji opravdani strah da bi se slično moglo dogoditi i kada je u pitanju dubinsko rudarenje. Trenutno međunarodni pomorski zakoni ograničavaju podvodno rudarenje na udaljenost preko 300 kilometara od obale, jer na toj udaljenosti obalne države više nemaju jurisdikciju nad svojim vodama.
Duboki ocean predstavlja najveće i najmanje poznato biološko stanište na Zemlji. Dvije trećine našeg planeta sastoji se od pomorskog svijeta ljepote i misterije. Ta područja, karakterizirana izuzetno jakim pritiskom, hladnim temperaturama i gotovo konstanom tamom su unatoč svemu tome dom zapanjujuće raznolikim bićima - dumbo hobotnici, vampirskoj lignji, morskom psu utvari, rakovima paucima, koraljnim i električnim jeguljama - bizarnim organizmima koji predstavljaju nevjerojatne evolucijske adaptacije. Iako se ta dubinska stvorenja nisu puno promijenila još od vremena dinosaura, nisu pretjerano otporna, sporo se razmnožavaju i jako su osjetljiva na podražaje.
"Podvodna karta visoke rezolucije investicija je u odgovorno upravljanje morskim dnom u nadolazećim stoljećima", kaže kontraadmiral Smith. Istina, imamo samo jedan planetarni ocean, i njegovo očuvanje ovisi o savjesnom služenju, posebno ako se okrenemo dubinama po resurse koje više ne možemo naći na kopnu.
