Istraživanje koje su proveli znanstvenici sa španjolskog Sveučilišta u Granadi u suradnji s kolegama na engleskom Sveučilištu Cambridge, otkrilo je da policajci i obični ljudi razmišljaju drugačije od kriminalaca prilikom donošenja odluka. Taj bi zaključak mogao imati značajne posljedice u krivičnom pravosuđu, piše portal znanost.com.
Istraživanje je vodio Rocío García-Retamero s Odsjeka za eksperimentalnu psihologiju i bihevioralnu fiziologiju na Sveučilištu u Granadi, te Mandeep K. Dhabi s Instituta za kriminologiju Sveučilišta Cambridge u Velikoj Britaniji. Za potrebe istraživanja uzet je uzorak od 120 ispitanika koji su u njemu sudjelovali dobrovoljno. Uzorak se sastojao od 40 stručnih kriminalaca, 40 stručnih policajaca i 40 studenata koji nisu povezani s kriminalnim aktivnostima. Policajci su imali prosječno 19,4 godina radnog staža i uglavnom su istraživali razbojstva. Kriminalci su prijavili prosječno 57.2 razbojstva. Radi se o osuđivanim kriminalcima koji su zbog provala bili zatvarani najmanje jednom. Studenti su se izjasnili o tome jesu li bili žrtve krađe (u prosjeku 0.6 puta).
Od sudionika istraživanja, policajaca, kriminalaca i studenata, tražilo se da procijene važnost određenih činitelja prilikom predviđanja izgleda da se provali u neki dom. Neki od činitelja su bili: pun/prazan poštanski sandučić, upaljena/ugašena svjetla, je li u pitanju stan ili kuća, vide li se zapuštene biljke. Od ispitanika se tražilo da klasificiraju činitelje na temelju toga koji od njih više upućuju na uspješnost provale. Na primjer, za činitelj „kućni sigurnosni sustav“ postavljena je sljedeća situacija: „Zamislite dvije kuće, jedna s alarmnim sustavom i druga bez njega. U kojoj mjeri je vjerojatnije da će se provaliti u kuću bez alarma?“ Da bi odgovorili na to pitanje, ispitanici su morali zaokružiti vrijednost na ljestvici od 0 do 100 sa intervalima od po deset točaka. Potom su ispitanici razvrstani prema njihovim strategijama odgovaranja.
Rezultati otkrivaju da dvije skupine stručnjaka (provalnici i policajci) imaju različitu percepciju važnosti i klasificiranja svakog činitelja. Percepcija policajaca je bila sličnija onoj u običnih ljudi nego kod provalnika. Stoga su se policajci i obični ljudi složili da je metoda provale u kuću najrelevantniji činitelj kada je u pitanju predviđanje uspješnosti provale. Obratno, provalnici misle da je najvažniji činitelj postojanje alarmnog uređaja.
Iako se odgovori obiju skupina stručnjaka razlikuju, oni su bili konzistentniji nego u skupini običnih ljudi. Naime, stručnjaci su se služili konzistentnijim kriterijima kada su se o njima morali izraziti na različite načine i pri tome su se u višoj mjeri slagali sa stručnjacima u svojoj vlastitoj skupini. Znanstvenici su zaključili da ovo istraživanje predstavlja doprinos proučavanju razlika između stručnjaka i neiskusnih ljudi te da bi moglo dovesti do važnih posljedica u krivičnom pravosuđu i proučavanju procesa odlučivanja, piše znanost.com.
