Ženke, koje se pare s nekoliko mužjaka, nakon parenja za oplodnju koriste spermije većih mužjaka te na taj način stvaraju veći broj muškog potomstva, a veći broj ženskog potomstva rezultat je oplodnje sa spermijima manjih mužjaka.
Autori studije, Bob Cox i Ryan Calsbeek, smatraju da gušterice ovo ponašanje ispoljavaju kako bi osigurale da geni većih mužjaka budu prenešeni na sinove, jer će njima u budućnosti veličina biti važnija.
Omogućivši ženkama parenje s mužjacima različitih veličina, istraživaži su ustanovili da ženke preferiraju veće mužjake. A kad je izbor ograničen samo na manje mužjake, drastično se smanjio broj rođenja muškog potomstva.
Znanstvenici pojašnjavaju kako geni koji donose određene dobrobiti mužjacima često nisu isti oni geni koji nose dobrobiti ženkama. Isto tako, osobine koje su za jedan spol od velikog značaja ne moraju biti jednako vrijedne za drugi spol. Ovo je saznanje za znanstvenike ujedno i velika zagonetka jer mužjaci i ženke veliku većinu svoje DNK imaju gotovo identičnu.
Majke mogu povećati ukupno zdravlje svojega budućeg potomstva tako što su sposobne manipulirati njihovim spolom, u ovisnosti o tjelesnim karakteristikama oca. Kako bi ovu tvrdnju i dokazali, Cox i Calsbeek su mjerili stope preživljavanja muškog i ženskog potomstva u razdoblju od 8 mjeseci nakon puštanja guštera u njihovo prirodno stanište na Bahamima.
"Kao što smo i očekivali, pokazalo se da se preživljavanje muškog potomstva povećalo ako je to potomstvo imalo veće očeve. No otkrili smo i kako preživljavanje ženskog potomstva nije povezano s veličinom očeva, što dokazuje da su genetičke dobrobiti velikih mužjaka specifično povezane sa sinovima", pojašnjava Calsbeek. Studija je objavljena 4. ožujka 2010. u časopisu Science Express, navodi portal biologija.com.hr.