Ovaj eksperiment pokazao je ograničenja ljudske potrage za vanzemaljskom inteligencijom (ETI) - ljudi su vezani vlastitim predrasudama i ograničenjima pažnje te bi mogli te bi mogli jednostavno ne uočiti vanzemaljsku inteligenciju čak i ako bi im se našla ravno pred nosom, rekli su znanstvenici. "Mi mislimo o ETI kao o nešto drugačijim ljudima, no znatno naprednijima", rekao je voditelj studije Gabriel G. De la Torre, neuropsiholog na Sveučilištu u Cádizu. "Pokušavamo razumijeti taj svijet kao da je načinjen kako bi pristajao uz naša vjerovanja, okvire i osjete. U stvarnosti, stvari mogu biti puno drugačije, piše Live Science.
Ograničenja mašte
Ograničenja ljudske mašte vjerojatno negativno djeluju na potragu za vanzemaljskim životom, kaže Seth Shostak, viši astronom na Institutu SETI, koji koristi radio i optičko promatranje kako bi tražio vanzemaljce s mozgom. No to promatranje "nije baš poziv na djelovanje", dodao je. "Dobivam emailove u kojima kažu 'Vi jednostavno nemate dovoljno široki i otvoren um'. Lako je to reći, ali baš i ne pomaže potrazi."
U novome radu, De la Torre i njegov koautor Manuel Garcia tvrde da vanzemaljci možda ne komuniciraju radio valovima, glavnim medijem koji koriste ljudi kada traže vanzemaljske signale. Vanzemaljci tako mogu komunicirati korištenjem tamne tvari. Radi se o misterioznom obliku tvari koji bi trebao postojati u svemiru kako bi postojala dovoljna gravitacijska sila koja bi spriječavala galaktike da se razlete, ali koju se ne može direktno primijetiti jer ne vrši interakciju s elektromagnetnim spektrom. Čak bi i samo vanzemaljci mogli biti napravljeni od tamne tvari.
U tome smislu, ljudi su možda toliko fokusirani na traženje vanzemaljaca koristeći tehnologiju koja nam je poznata da propuštaju sve druge oblike komunikacije koji su možda svuda oko nas, napisali su znanstvenici. Kako bi demonstrirali taj nedostatak pažnje kog ljudi, znanstvenici su proveli eksperiment inspiriran poznatim psihološkim protokolom iz 1999. U originalnom eksperimentu znanstvenici su zatražili od sudionika da naprave određeni zadatak (npr. prebrojati koliko je bilo dodavanja u igri košarke), dok promatraju prizor u koji su znanstvenici neočekivano ubacili nešto što nema nikakve veze (npr. čovjek u kostimu gorile prošeta se među igračima). Znanstvenici su otkrili da bi jedva itko primjetio gorilu.
Nabrijani trilobit
Kako bi prilagodili te zaključke SETI-u, znanstvenici su zatražili od 137 sudionika da pregledaju zračne fotografije površina više nebeskih tijela i traže građevine koje djeluju neprirodno, kao da su ih sagradili ljudi (ili vanzemaljci). U jednu su fotografiju znanstvenici umetnuli sliku čovjeka u gorilinom kostimu kako maše.
Samo 45 od 137, ili 32.8 posto, sudionika primjetilo je gorilu. Uz to, pokazalo se kako su gorilu češće primjećivale osobe s intuitivnim stilom nego one s više analitičkim, kognitivnim stilom. Moguće je da su se racionalnije osobe više koncentrirale na pažljivo skeniranje fotografija te tako propustile primjetiti gorilu. Zbog toga bi i naša potraga za vanzemaljcima mogla biti ograničena onime što smo si unaprijed odredili da tražimo, smatra De la Torre.
Shostak se djelomično slaže. Ako biste bili u stanju zapitati trilobita od prije 500 milijuna godina tko će danas vladati Zemljom, mogao bi zamišljati jednog "stvarno nabrijanog trilobita", kaže Shostak. Taj organizam vjerojatno ne bi predvidio nekoliko masovnih izumiranja i kasniji razvoj raznih oblika života na Zemlji. Ljudi se isto tako suočavaju s istom vrstom problema kada zamišljaju život na drugim planetima, kaže Shostak.
Svemirski gorila
ZNANSTVENICI: ‘Izvanzemaljci ne moraju ni doći na Zemlju, mogli bi je razoriti slanjem samo jedne poruke’
S druge strane, Shostak tvrdi kako SETI znanstvenici imaju ovaj problem na umu. Postoje argumenti, tvrdi, da su ljudi u stvari dosta dobar primjer onoga što bi inteligentan život trebao uspjeti postići - razviti palce smještene nasuprot ostalih prstiju, postojanje stereovizija... te da stoga potraga za vanzemaljcima koji izgledaju poput nas i nije loša strategija. Kaže da postoje tvrdnje kako najvjerojatniji oblik vanzemaljske inteligencije uopće nije biološki, već strojevi s umjetnom inteligencijom koje su kreirali biološki, no manje inteligentni tvorci. Ideja o vanzemaljcu sačinjenom od tamne tvari djeluje mu manje vjerojatno, s obzirom da inteligencija zahtjeva određeni stupanj složenosti, dok je trenutačno važeća hipoteza da se tamna tvar sastoji od neke neopisane teoretske čestice.
De la Torre pak smatra kako lekcija o "svemirskoj gorili" pokazuje kako bi se znanstvenici koji rade na projektu SETI trebali konzultirati s psiholozima i neuroznanstvenicima. "Trenutačno je sav psihološki rad na ovom području skoncentriran na proučavanje utjecaja kontakta s vanzemaljcima na ljudsko društvo", kaže i dodaje da psihologija može ponuditi i više od toga. "Ako želimo pronaći druge inteligencije, potreban je multidisciplinarni rad, a psiholozi su stručnjaci za pitanja o inteligenciji."
