Kamen figure moai i ahu godinama su predstavljale pravu zagonetku, jer se nije moglo jednostavno odgovoriti na pitanje kako su one sagrađene. O Uskršnjem otoku, o njegovim prvim doseljenicima, ali i o strukturi tla i šume, godinama se jako malo znalo. Nedostajala je mehanizacija kojom bi se kipovi u potpunosti iskopali, kao i tehnologija kojom bi se odredila njihova točna starost.
Međutim, istraživanjima, a koja su između ostalog uključivala detaljne alalize tla, ostataka sjemenaka nekoć bujne biljne vegetacije, saznanjima čime su se hranili tvorci ove arheološke zagonetke, kako su i na koji način međusobno trgovali, misterij kamenih kipova tek se u našem stoljeću raspliće.
Dojam pustog otoka, na kojemu nema vegetacije i čijim krajolikom dominiraju kameni svjedoci jedne drevne civilizacije prva su varka u oku neupućenog promatrača. Rapa Nui bio je, naime, otok bogate šumske vegetacije, koja je masovno iskorištavana upravo za transport golemih kamenih blokova, od kojih su sazdani ovi kipovi.
Zbog svojih dimenzija, a najviši od 887 moaija ima oko 10 metara i teži oko 82 tone, znanstvenicima je bilo vrlo teško objasniti na koji su način kipovi nastajali.
Sada se, međutim, pouzdano zna, kako su šume raskrčene upravo zbog izgradnje kipova, a što je u konačnici, uz još neke određene faktore, poput pojave invanzivnih vrsta i uzrokovalo glad, rat, a potom i uništenje stanovnika Uskršnjeg otoka.
Tim više, svako i najmanje otkriće, poput riječi ili simbola ispisanog na kamenom tijelu kipa, opet i iznova oduševljava svijet arheologije.
