"Kako je čudno kada se sjetimo da je Europska unija prije 25 godina imala samo 27 članica."
Tako započinje svoj esej Abrahamsson i nastavlja: "Danas, četvrt stoljeća poslije, sve europske zemlje članice su Evropske nije. Teško slomljiva točka otpora bila je Bjelorusija, gdje su braća Lukašenko konačno poraženi građanskim svepokretom. Posljednja kontinentalna zemlja koja se pridružila EU bila je Švicarska, koja je izdržala do 2030. i konačno se pridružila moćnoj Uniji, a iste je godine Švedska postala punopravna članica NATO-a. Klub međunarodnih novinskih dopisnika u Briselu obilježio je ovaj događaj time što je Švicarskoj dodijelio nagradu „Vaclav Klaus“, koja je imenovana po euroskeptičnom češkom predsjedniku poznatom po tvrdoglavom plivanju uz rijeku."
Abrahamsson dalje predviđa da će do 2034. godine ostati neriješeno samo pitanje ulaska Turske u Evropsku uniju, iako će ta zemlja ispunjavati sve formalne kriterije za pristup Uniji. To će, pak, Turska imati zahvaliti Francuskoj, Velikoj Britaniji i Njemačkoj.
"Turska usko surađuje s Europskom unijom i u potpunosti koristi njene obilate strukturne fondove, između ostalog, ali nije zvanično dio kluba. „Nominalno su nam dostupna sva jela s briselskog menija, ali u praksi dosežemo tek do odvratnih briselskih birokratskih mrvica“, požalio se nedavno turski premijer. Zahvaljujući svom sekularnom uređenju, naprednoj tržišnoj ekonomiji i demokratskom sustavu, Turska je postala uzor za sve svoje muslimanske susjede u regiji. Broj stanovnika nadmašio je broj stanovnika Njemačke već prije deset godina, te su ta puka demografska činjenica, uz još uvijek neriješeno ciparsko pitanje, glavni razlozi čudnog položaja Turske van skuta Europske unije."
"Kratak pogled u retrovizor pokazuje da je svako novo proširenje Europske unije donosilo sve veće izazove. Sjena nostalgije natkriljuje lagano proširenje europske porodice iz 1995. godine, kada se EU proširila na bogate, neutralne i kompromisu sklone zemlje kakve su Austrija, Finska i Švedska."
"Proširenje iz 2004. godine, koje je podrazumijevalo integraciju osam bivših komunističkih zemlja Srednje Europe zajedno sa dva sredozemna otoka, bilo je zapravo veliko ekonomsko i psihološko iskušenje za Uniju, dodatno „etnocentriranu“ na Zapad. Premda članice Unije, bivše komunističke zemlje još uvijek muče njihova teška komunistička prošlost i planska ekonomija, a još uvijek su jako oprezne prema intervenciji vlade u ekonomiju i ekonomskoj regulaciji."
"Najljući otpor izgradnji super-države na temeljima Europske unije došao je upravo iz ovih zemalja, s Bugarskom i Rumunjskom na čelu, čije je priključenje Uniji zadalo težak udarac. Integracija bivših jugoslavenskih republika, s Hrvatskom na čelu, pa onda i Albanijom, bila je jako financijski skupa, ali ipak utemeljena u frazi o „uskrsloj Jugoslaviji u većem, mirnom i demokratiziranom pakiranju“, kako je napisao jedan novinar."
Uprkos svim apokaliptičkim predviđanjima, značajan je napredak ipak ostvaren u vezi zaštite okoliša i klimatskih promjena, istina, uz nekoliko prepreka i četiri konferencije u Kopenhagenu tijekom dva desetljeća."
"Najveći korak naprijed bilo je stvaranje zajedničke energetske agencije, koja je zaustavila najgore i najteže zloupotrebe nacionalnih energetskih politika. Europska unija je, pored toga, prije 25 godina dobila prvog predsjednika, što se danas čini potpuno normalnim. S druge strane, još uvijek razbijamo glavu time treba li on ili ona biti vješt pregovarač ili karizmatičan lider. Glavne evropske sile rado bi vidjele istaknute, čak natprosječne lidere, ali da su iz njihovog tabora. Nasuprot tome, male zemlje više preferiraju neku vrstu korporativnog menadžera."
"Europska uloga u vanjskoj politici je značajno porasla tijekom proteklih četvrt stoljeća. Tijekom '70-tih se američki državni tajnik Henry Kissinger ironično žalio da nema telefonskog broja na koji bi mogao nazvati Europu. Iako Europa danas ima broj na koji ju se lako može dobiti, to joj ipak nije pomoglo da svojom intervencijom dodatno ne raspiri nekoliko konflikata u Istočnoj Africi. Tako nam se danas stav Olafa Palmea da je ulazak Švedske u Europsku ekonomsku zajednicu loš potez jer će zahtijevati koordiniranu vanjsku politiku čini dijelom drevne prošlosti", napisao je Šveđanin Kjell Albin Abrahamsson.
