Od stravičnih požara u Grčkoj i Kaliforniji do kobnih toplinskih udara, zadnje tri godine ruše crne rekorde i najtoplije su u zabilježenoj povijesti. A bit će još puno, puno gore. 'Staklenik Zemlja' je apokaliptični scenarij u kojem se globalna prosječna temperatura penje za 4 do 5 stupnjeva Celzijevih. Iako zvuči kao loš film katastrofe, u pitanju je opsežna znanstvena studija objavljena u ponedjeljak. Predviđeno kretanje zemljinog sustava u antropocenu pokazuje koliko je zapravo blizu, sve ono na što klimatolozi upozoravaju već desetljećima, a prva posljedica je dizanje razine mora za 10 do čak 60 metara, zbog čega bi veliki potezi kopna postali nenastanjivi.
Ni sporazum iz Pariza nije dovoljan
Sve i kada bi se emisija CO2 smanjila na razine predviđene sporazumom iz Pariza (što je nemoguće obzirom na to da se jedan SAD, jedan od ključnih zagađivača, povukao) ona predviđa podizanje temperature za 2 stupnja. A to je, ističu znanstvenici, i dalje dovoljno da nepovratno pokrene mehanizme koji Zemlju pretvarajnu u staklenik. Prije svega, pojašnjava jedan od koautora rada, jer globalne temperature ne podiže samo ljudska djelatnost. "Prirodni sustavi poput šuma i oceana igraju važnu ulogu," ističe Johan Rockström, za Motherboard, dodajući kako bi i povećanjem od 2 stupnja čovjek mogao pokrenuti lavinu u nekom od prirodnih mehanizama koji će dodatno zagrijati Zemlju. Kao primjer navodi permafrost koji pokriva otprilike četvrtinu kopnene površine. Ako se otopi, u zrak će otpustiti ogromne količine metana i ugljičnih oksida koji će dodatno zagrijati Zemlju.
A permafrost je samo jedan od mehanizama koji bi bi mogli reagirati na zatopljenje i gurnuti Zemlju preko ruba. Od izumiranja borealnih šuma i amazonske prašume, smanjenja snježnog pokrova ili nestanka leda na Arktiku tijekom ljeta čitav je niz sustava koji će stradati ako se temperatura podigne.
"Ovi sustavi mogu djelovati poput domina - kada padne jedan, gura drugi," zlosutan je Rockström dodajući da jednom kada krenu, bit će kasno. "Moramo postati odgovorni upravitelji Zemljom u idućih 10 godina. Ovo najveća sigurnosna prijetnja u povijesti" ističe.
Hoće li domino-efekt pokrenuti ravno dva stupnja veća temperatura ili je dovoljno 1,5 znanstvenici sa sigurnošću ne mogu reći, no jedno je jasno - što više raste temperatura, veći je i rizik. A koliko je rast poguban možda najbolje govori to što su požari koji haraju od Grčke do Kalifornije narasli do katastrofalnih razmjera zbog rasta temperatura od svega jednog stupnja.
Ima nade, ali moramo djelovati
Ipak, još ima ima nade. Druga koautorica studije Katherine Richardson ističe kako točno znamo što trebamo činiti ako ne želimo spržiti Zemlju. "Imamo i znanje i mogućnost. Ovo možemo kontrolirati" ističe. Kaže kako znanstvenici ističu tri glavna pravca djelovanja. Prvi i najvažniji je pod hitno smanjiti emisiju CO2 i "očistiti" energetski sustav. Kaže kako se to već događa jer su alternativni izvori energije poput solarnih panela, vjetroelektrana i sličnih pogona već jeftiniji izvor od fosilnih goriva u velikom dijelu svijeta. Ali, trebalo bi se ubrzati.
Drugo na listi za spas života na Zemlji je zaustaviti deforestaciju te općenito prenamjenu prirodnog zemljišta u poljoprivredno. Šume veži 25 posto CO2 kojeg proizvedemo i taj broj mora rasti. Treća stvar koju nalažu znanstvenici je nastaviti razvijati tehnologije kojima bi se CO2 iz zraka vezao i uskladištio tisućama godina. Ideja i postupaka je dosta, primjerice smrznuti mješavinu CO2 i drugih onda ga pustiti da potone na dno oceana gdje će zbog tlaka ostati krut ili izrada tekućeg goriva, no svi su postupci u eksperimentalnoj fazi i skupi.
Kontracepcija za spas planeta
Još jedan pozitivan pomak prema održivosti jer pad broja rođene djece gotovo svugdje na svijetu, ističe koautorica Dana Liverman. Dodaje kako će se, ako se nastavi promicati ženino pravo na izbor, globalna populacija uskoro stabilizirati, smanjujući tako potrebu da se snadbijeva sve veći broj ljudi.
Veliki izazov koji je pred čovječanstvom, ističe je i istodobno smanjiti potrošnju u bogatim zemljama te osigurati da se one siromašnije razvijaju, ali ekološki.
Svi autori ističu i kako je pozitivno to što su brojni ljudi svjesni problema te navode ankete prema kojima je ekologija sve važnije pitanje ili kao konkretan primjer mrežu američkih gradova i poslodavaca (na kojih otpada više od polovice američke ekonomije) koji su se obvezali ispoštovati odredbe sporazuma iz Pariza iako je Trump povukao potpis.
"Ali ne smijemo se opustiti. Ako ne učinimo ono što moramo, bit ćemo u velikim problemima" zaključuje Liverman.
