Cahokia, osam milja sjeverno od današnjeg St. Louisa, bio je najveći grad sjeverno od Meksika, prenosi Guardian.
Sagradilo ga je narod Mississippi, plemenski savez čiji se teritorij protezao diljem današnjih jugoistočnih SAD-a, od moćne rijeke koja je po njima dobila ime do obala Atlantika. No grad, je odjednom napušten oko 1350.
Za svoje doba, grad je bio pravo kozmopolitsko središte i sudeći po artefaktima i arhitekturi, utjecao na mnoga središta diljem današnjih jugoističnih SAD-a.
No osim toga, većina Amerikanaca ne zna ništa o prilično razvijenoj kulturi , a ostatak svijeta vjerojatno nije ni čuo za nekada moćnu civilizaciju.
"Većina i dalje razmišljao sjeverno američkim Indijancima u sferi kauboja i Indijanaca, perjanica i tipija" komentira etnolog Thomas Emerson, dodajući kako je takva slika usađena čitavim stoljećem kinematografije i knjiga.
Urbanizam od samog početka
No stvarna slika je daleko od toga. Niti su svi Indijanci bili nomadi, niti su živjeli u šatorima niti u malim plemenima.
"Oko 1000. godine naše ere, grad se zida po točno određenom planu. Ne kao da se razvija i izraste u isplanirani uređeni grad nego se od početka gradi po planu" ističe Emerson.
Po raznolikosti, Cahokia podsjeća na današnji New York, London, Amsterdam... U gradu su živjeli brojni narodi sa područja koje su kontrolirali Mississippijci – Pensakole, Choctawi, Natchezi, Ofoji.. Mjerenja stroncija u zubima pokazala su kako trećina pokopanih nije iz Cahokije. "I tako je bilo tijekom čitavog postojanja grada" ističe Emerson.
Pučanstvo Chanoike obrađivalo je polja, lovilo i trgovalo. Za urbanističko planiranje grada od 10 - 20 tisuća ljudi koristili su astronomske mjere, a metropola je imala i prostrane trgove. Ključne građevine bile su smještene na prostranim humcima izgrađenima rukom. Najveći je bio visok 40-ak metara i prostirao se na 56.000 četvornih metara. Taj brežuljak je jedino što je danas ostalo od nekad živahnog grada.
No umjesto da se razvio u modernu metropolu, Cahokija je sličnija mitskoj Atlantidi. Nakon što je postala važno središte 1050, nakon tristo godina je napuštena. Zašto, nitko ne zna sa sigurnošću. Grad nisu poharale ni bolest, ni rat ni Europljani – prvi zapadnjak, konkvistador Hernando de Soto došao je do napuštene Cahokie tek 1540.
Vjerski grad
Humci koje su Mississippijci gradili dominirali su krajolikom današnjeg jugoistoka SAD-a. Sela i gradiće su gradili uz trgovačke putove ili izvore hode i hrane. No Cahokia je bila potpuno dugačija. Iako je smještena na dijelu koje je obilovalo drvom, divljači i ribom iz Mississippija i Misourija, poplave su bile česte pa je naseljavanje bilo u najmanju ruku teško.
Emerson pretpostavlja kako je grad trebao služiti i kao mjesto za hodočašće, mjesto na kojem bi se svi Mississippijanci okupili za svetkovine.
"To je bilo dobro mjesto za okupljanje, ali ne i za život. No onda se nešto primijenilo oko 1000. godine i mjesto postaje važno središte. Ekonomija uglavnom nema veze s tom promjenom, glavni pokretač bila je religija, u najširem shvaćaju tog pojma" pojašnjava Emerson.
Baš kao i drugi planirani gradovi - od Karlovca do Brazilije, Mississippijanci su planirali grad uspješno predviđajući kako će se stanovništvo uskoro nahrupiti u grad.
Sazidali su grad koji se prostirao na 20-ak četvornih kilometara, sa 120 humaka. Gradnja tih brda bila je uistinu težak posao - kamenim lopatama iskopali su, te potom prenijeli u pletenim košarama više milijun i pol kubnih metara zemlje.
Najveće brdo služilo je kao gradsko središte. Na njemu je bila velika zgrada gdje se sastajalo gradsko poglavarstvo. Brdo je bilo građeno palisadom dugom gotovo tri kilometra. Unutar te citadele odvijale su se i svetkovine zbog kojih je grad sagrađen.
Ne spominju ga ni Indijanci
Većina je živjela izvan palisade, u čevrtastim kućicama velikima 4,5 sa 4 metra. No nisu u pitanju jednostavne "nabacane" kolibe – kućice su tvorile mrežu ulica i dvorišta.
No nakon vrhunca oko 1100., stanovništvo je počelo opadati, a do 1350. Cahokia je napuštena. Neki znanstvenici procjenjuju kako su iscrpili prirodna bogatstva. Drugi misle da su Cahokiu uništili društveni nemiri, treći misle da je problem u klimatskim promjenama, dugim sušnim razdobljima. No arheloških dokaza za bilo koju od tih teza nema.
No što god da je bio razlog, mora da je bio je prilično dramatičan jer niti usmena predaja niti folklor sjevernoameričkih Indijanaca ne spominju nekada velebni grad. "Očito, ono što je okončalo Chanokiu je ostavilo gorak okus ljudima" zaključuje Emerson.
