Nakon sastanka o kvaliteti zraka u Ženevi, izdan je proglas u kojem stoji kako je više od milijardu ljudi svakodnevno izloženo razini zagađenja do 100 puta većoj nego što dopuštaju standardi Svjetske zdravstvene organizacije.
Zapanjuju podaci da najugroženija skupina ne živi u industrijskim državama nego u siromašnim selima zemalja trećeg svijeta. Iako su kilometrima udaljeni od vidljivih izvora industrijskog zagađenja, oni žive u tijesnim kućama koje se rijetko zrače, u dimu i pari od kuhanja i grijanja.
Najgore je ženama i maloj djeci, budući oni provode najviše vremena u kuhinjicama gdje se loži na drva, ugljen, drveni ugljen, otpatke od žetve ili smeće. Ova smrtonosna kombinacija krutog goriva, neispravnih štednjaka i bijedne ventilacije izaziva ozbiljne zdravstvene probleme.
Procjenjuje se da u Indiji samo u toku jedne godine 500,000 djece umire zbog posljedica zagađenja, uglavnom zbog akutnih respiratornih infekcija. Slične su i brojke u Subsaharskoj Africi, a problem, iako u manjoj mjeri, postoji i u Latinskoj Americi.