Život piše najčudnije priče. U Sonjinu slučaju, zbog komplikacija prilikom porođaja - cerebralna paraliza je nešto s čim mora živjeti.
Najobičnija radnja poput odlaska u trgovinu, za nju je iskušenje
jer prepreke su na svakom koraku. Iako želi biti samostalna,
okolina joj to ne omogućava.
Ova 32-godišnja studentica kroatistike i lingvistike ljubiteljica
je sporta, osobito košarke. Svaki slobodan trenutak koristi za
odlazak pod Cibonin toranj. No, i tu nailazi na prepreke.
Osjećaj nemoći nešto je s čim ova vedra i nasmijana djevojka mora
živjeti. Izbora jednostavno - nema.
"Bilo je zbilja situacija kada je kiša i loše vrijeme i nema
nikoga oko tebe. I onda se pitaš: 'K vragu, zašto nigdje nema
nikakve rampe ili nekog prilaza, da mogu normalno ući bez ičije
pomoći i pritom ne pokisnuti'", kaže Sonja.
I tako u nedogled, vječno u potrazi za odgovarajućim
prilazom.
"Najviše mi pomažu roditelji s kojima živim. Naravno, kada je to
potrebno. A i slučajni prolaznici, moram reći, su susretljivi i
ovako, u toku života. Stvarno su svi susretljivi. Tako i
funkcioniram jer se uvijek mogu obratiti nekome za pomoć", kaže
Sonja.
Putovanje zvano život za Sonju je svakodnevna avantura.
"Ja sam sebi u životu zacrtala neke ciljeve, da budem ista kao i
moji sugrađani. Da se obrazujem, da radim, da imam svoj život i
svoju egzistenciju. Da nisam ovisna o tuđoj pomoći i da se mogu
sama brinuti zs sebe", kaže Sonja.
Nešto što ne može danas, ne znači da neće moći nikada. I sama se
Sonja tome nada i srećom - ne odustaje...