Stići će ta kiša u nešto manjoj mjeri i u naše krajeve, osobito iduće noći. No, važnije za rijeke da će puno kiše pasti idućih dana oko Alpa. Ipak, i te količine tek će doprinijeti bilanci samog kolovoza, a gotovo da i neće utjecati na ovu uistinu dugotrajnu sušu.
Suše se naime javljaju postepeno i pogoršavaju se svakim mjesečnim manjkom kiše, a onda hidrološka može potrajati i mjesecima nakon što je i padne dovoljno. Pogledat ćemo to na količini oborine koja se skupila od početka godine u Zagrebu. Vidimo kako nam taj manjak stalno raste i trenutno u glavnom gradu nedostaje 40% od prosječne akumulirane oborine, čak 200-tinjak litara po m2.
Još je gora situacija duž Jadrana. U Splitu su samo veljača i travanj donijeli nešto oborina, ostalo je gotovo pa zanemarivo pa se ovdje radi o deficitu od čak 65% oborine. Na Jadranu je problem što i te sporadične nevere koje i donesu obilne pljuskove, to padne odjednom, a onda vrlo mala količina kiše uopće ulazi u tlo te se stvaraju bujične i urbane poplave kakve smo vidjeli maloprije u prilogu. Možemo reći da je to uz more izgubljena voda.
Sušu, što meteorološku, što hidrološku, najbolje pratimo pomoću Standardnog Oborinskog Indeksa koji pokazuje taj manjak ili višak oborina.
Ekstremno sušno je tako unazad pola godine u Istri i na srednje-dalmatinskim otocima, dok je drugdje uglavnom vrlo sušno. Upravo ovakva situacija dovela je do redukcija potrošnje vode recimo u Istri.
Ako u izračun uključimo i prošlu godinu, prilike su još gore, a vrlo slično su se događaji razvijali i u našoj široj okolici, Sloveniji, Austriji, Njemačkoj.
Sve u svemu, ovotjedna kiša će malo pomoći, ali ni dugoročne projekcije nisu nam baš naklonjene, kako nama tako ni središnjoj Europi. Od jesenskih mjeseci nešto veći signal za oborine vidimo tek za studeni.
Sve u svemu, valja se prilagoditi na ovakve nepogode, jer će ih idućih desetljeća biti sve češće.
