Ušli smo u mračan dio godine, i vrtićarci znaju da su pred nama tri mjeseca s najmanje sunčanih sati u godini. Ove godine smo, doduše, prilično dobro opskrbljeni D vitaminom i ostalim dobrobitima koje nam sunce donosi. Višak osunčavanja na obali u prvih deset mjeseci u mnogo čemu deficitarne 2020. iznosi dvjestotinjak sati, a u kopnenom području penje se i preko petsto. Imali smo najsunčaniji travanj u povijesti heliografskih mjerenja. U nekim dijelovima zemlje, primjerice u Zagrebu, ovo je dvanaesti mjesec za redom sa sunčanim viškom. Malo je, ali veseli, pogotovo zato jer znamo da se s klimatskim promjenama smanjuje broj sunčanih zraka koji dolaze do nas Zemljana.
Naime, u posljednjih 140 godina naoblaka se prosječno povećala za oko 10 posto, a uobičajeno dekadsko osunčavanje smanjilo se za nešto manje od 30 kilodžula po kvadratnom centimetru. To je otprilike 8 watt-sati, odnosno količina energije koju bi štedna žarulja od 8 W potrošila u jedan sat, što je opet jednako kao da sat vremena imate upaljenu tradicionalnu žarulju od 60 watta. Što vam je, dakako, doista i potrebno, s obzirom na to da se povećao dio neba zastrt oblacima.
I tako se, eto, vrtimo u začaranom i pomalo mračnom krugu no izlaz, naravno, postoji. Da se razumijemo, sunčane energije na Zemlji i dalje imamo više nego dovoljno za sve naše potrebe. David Attenborough u svom novom filmu podsjeća da biljke na našem planetu svakoga dana upiju 3 bilijuna kilovat-sati sunčane energije. Zamislite koliko bi se LED-žarulja time moglo popaliti!
Vjetar i Sunce
Snaga Sunca opjevana je još prije 26 stoljeća. Ako se ne sjećate Ezopove priče o Vjetru i Suncu koji se svađaju tko je od njih snažniji, podsjetit ću vas. Dvoboj će, dakle, dobiti onaj koji prije skine ogrtač jednom slučajnom prolazniku. Vjetar je, kao pravi nasilnik, navalio na putnika, ogrtač je sve jače lepršao, ali kako je bivalo sve hladnije on se samo sve više zamatao u njega. Kad je na red došlo Sunce, ono je samo lagano grijalo i putnik je najprije raskopčao ogrtač, a zatim ga i skinuo. I tako je Sunce pobijedilo. Priznajte da ste mislili da ovu priču možete iskoristiti samo da djecu naučite da se blagošću postiže više nego silom. Usput ih možete podučiti i o snazi koju imaju vjetar i sunce koje danas tehnički zovemo obnovljivim izvorima energije.
Naša se mala zemlja diči količinom sunca kojom raspolaže i na to ima potpuno pravo. Split se primjerice sunča nešto više od 2600 sati godišnje što je malo više od Barcelone, a samo malo manje od Atene i Madrida. Varaždin zaostaje za Mariborom pišljiva 33 sata na godinu što je oko 5 minuta dnevno. A opet, samo područje oko Maribora ima više solarnih elektrana nego što ima cijela Hrvatska!
Povrat za osam godina
Hrvatska je jedna od zemalja sa najmanjim udjelom sunčeve
energije u ukupnoj potrošnji i veliki ovisnik o uvozu struje.
Sada nam sunčane elektrane imaju snagu 54 MW, a njihova
proizvodnja trenutno pokriva samo 1 posto potrošnje kućanstava.
Imamo nekoliko velikih sunčanih elektrana, kao što je primjerice
nedavno otvorena elektrana na Visu koja je ujedno i najveća
otočka solarna elektrana na Mediteranu. Snagom od 3,5 MW, ona
može proizvesti dovoljno struje za zimske potrebe svih stanovnika
jednog od naših najsunčanijih otoka, no ne može pokriti potrebe
koje ovaj otok ima tijekom turističke sezone. Za takvo nešto
mogli bi se pobrinuti otočani sami.
Naime, svatko od nas na svojem krovu može imati vlastitu malu
sunčanu elektranu. I ne samo da možemo proizvoditi vlastitu
struju, nego na njoj možemo i zarađivati. Ako naša elektrana
proizvede više struje nego što je potrebno za uređaje u našem
domu, višak prodajemo u mrežu. Kolege iz Zelene energetske
zadruge izračunale su da je za pokrivanje 75 % potreba za
energijom koju ima prosječno kućanstvo u unutrašnjosti Hrvatske
potrebna elektrana snage od 4 do 6 kW, a u primorju od 3 do 5
kW.
Sve detalje možete izračunati i sami. Koristeći simpatično sučelje projekta Na sunčanoj strani, ja sam izračunala da bi za udio vlastite proizvodnje u ukupnoj potrošnji od 80 % trebala elektranicu od oko 2,4 kW. Za takvo nešto trebala bih solarnim panelima pokriti jedva šestinu krova svoje kuće. Takva investicija koštala bi otprilike tri i pol prosječne mjesečne plaće, a donijela bi godišnju uštedu od skoro 3000 kuna što znači da bih uloženi novac u potpunosti vratila već za manje od 8 godina. S nekoliko jednostavnih klikova ovakav proračun možete napraviti i vi. I ne samo to. Na sunčanoj strani naći ćete i informaciju o tome kako bi trebala izgledati vaša sunčana elektrana, a dobri ljudi iz zadruge pomoći će vam i da uštedite energiju u borbi s administracijom, pronaći će za vas projektanta, izvođača radova i pružiti podršku kod kasnijeg održavanja. Sve je jasno kao sunčan dan!
Win-win
Znate što sam ja još doznala? Proizvodnjom struje na vlastitom krovu smanjila bih ugljične emisije za otprilike toliko koliko emitiram u 10 mjeseci vozeći se u automobilu s motorom na unutarnje izgaranje što iznosi otprilike 1,7 tona CO2. I znate što još? Kad bi sva kućanstva u Hrvatskoj, njih milijun i petsto tisuća, imala na krovu jednu malu elektranu, smanjili bismo svoj ugljični otisak za 2,5 milijuna tona što je oko 15 % hrvatskih godišnjih emisija, a to ujedno znači da bismo i svoje ciljeve koje smo postavili za 2030. godinu postigli skoro dvije godine ranije i to upravo tada kad bismo mi isplatili svoje male investicije.
I za puno manju pokrivenost solarima od ovog utopijskog scenarija, za samo 1000 sunčanih hrvatskih krovova, otvorit će se 8000 novih radnih mjesta, a to nam je u potrebno već u ovom trenutku. Dugoročno, prelaskom na sunčanu stanu radimo i veliki korak u očuvanju planeta odnosno, ako se vratimo na početak priče, čistimo atmosferu od viška oblaka na nebu. Tako ćemo imati i više sunca na našim krovovima koji će tada proizvoditi još više struje. Čista win-win situacija!
E, da… Ezopov putnik na kraju priče legao je pod stablo da se odmori, a skinuti je ogrtač smotao i stavio pod glavu. I mi ćemo moći mirnije spavati kad nam na krovovima budu radile male sunčane elektrane.
