Dva aktualna fenomena jasno demonstriraju da zaista živimo u globalnom selu. Prvi je situacija s koronavirusom, a drugi odmazda turskog predsjednika Recepa Tayyipa Erdogana koji je otvorio vrata za migrante nakon smrti tridesetak turskih vojnika u zračnim bombardiranjima u Siriji i tako prouzročio ozbiljna politička, društvena i sigurnosna previranja u čitavoj EU, pa i Hrvatskoj.
Deseci tisuća migranta pokušavaju ući u Grčku, Atena ih nastoji odbiti, a čelnici Europske unije joj u tome izražavaju potporu. Zbog cijele situacije i hrvatske vlasti razmišljaju o slanju vojske na našu granicu, bude li to potrebno. "Ako dođe do veće eskalacije, razmišljat ćemo o uključenju hrvatske vojske", kazao je premijer Plenković govoreći o migrantima.
Nešto neodređeniji bio je predsjednik Republike Milanović koji je kazao kako će vlasti morati donijeti "jasnu odluku, ako smo već promijenili zakon o angažmanu HV-a i mogućnosti da vojska pomaže policiji u poslovima osiguranja granice, koja su to pravila djelovanja HV-a u neželjenim situacijama".
Hoćemo li uskoro hrvatsku vojsku gledati na granicama?
Sporna promjena zakona
Milanović se tu referirao na promjenu Zakona o obrani i Zakona o nadzoru državne granice koji je 2016. izazvao velike polemike. Udruge, ali i saborski zastupnik SDP-a Peđa Grbin tada su tvrdili da su te promjene neustavne, a podnijete su i ustavne tužbe.
Naime, članak 7. Ustava RH propisuje u kojim slučajevima se vojska može koristiti kao pomoć drugim tijelima državne uprave. Tako se može koristiti u borbi protiv požara, za spašavanje građana u hitnim situacijama te za nadzor i zaštitu prava RH na moru. HDZ je pak tada tvrdio da ako vojska može štititi kopnenu granicu, što joj zakon omogućava, onda može i kopnenu.
"Nitko ne zna što bi vojska tamo radila", rekao je za Index vojni analitičar Igor Tabak. "Niti su obučeni za suzbijanje nereda, niti imaju opremu za to".
Načelnik Glavnog stožera HV-a Robert Hranj je pokušao pojasniti što bi vojska na granici mogla raditi. "U skladu sa sadašnjim zakonskim odredbama, HV može pomoći hrvatskoj policiji kada MUP to zatraži i kada dobijemo odgovarajuće zapovijedi o potpornoj ulozi", rekao je. Kaže kako vojska može pomoći u logistici, prehrani, prijevozu i medicinskoj pomoći te kako bi se moglo angažirati 2500 vojnika.
No, Tabak je za Index upozorio kako sve te poslove mogu bolje i jeftinije odraditi druge službe poput Civilne zaštite, ali i privatne tvrtke. "Profesionalna vojska je preskupa da bi razvozila hranu. To može raditi bilo koja tvrtka za catering. Ista je stvar s građevinskim radovima ili dizanjem šatora".
Sasvim plastično Tabak je to objasnio riječima: "U vojsci je jedino mjerilo vatrena moć i ako se ne razmišlja o pucanju na migrante, onda ne vidim što bi vojnici radili na granici". Jasno je i kako vojska nema ovlasti postupanja prema civilima u doba mira te kako prema tome, ne bi mogli postupati na granici.
Zajednička vojska Europe
Cijela Europska unija muči se sa sličnim problemima, a jedna od opcija o kojima se više razgovara jest zajednička europska vojska. U doba kada se migranti shvaćaju kao sigurnosna prijetnja i kada se i Unija sklona boriti protiv migracija vojskom, ne treba isključiti kako će i nova migrantska kriza biti novi povod aktualizaciji ove teme.
Europa je snažno vojno povezana sa Sjedinjenim Državama, no francuski predsjednik Emmanuel Macron, koji bi volio i da ga gledamo kao prvo lice Europe nakon odlaska Angele Merkel, želio bi Europi dodati i neovisnu vojnu komponentnu. Govoreći elitnim francuskim vojnim postrojbama u veljači u vojnoj školi Paris Ecole de Guerre, kazao je da "naša sigurnost također neizbješno ovisi o većem kapacitetu za autonomno djelovanje Europljana". Založio se i za povećanje vojne potrošnje, kazavši kako pitanje za Europljane nije hoće li se morati braniti sa ili bez Washingtona nego zašto nisu spremni učiniti obranu budžetskim prioritetom.
Erdoganova odmazda prouzročila je novi migrantski val na vanjskim granicama EU
Nije ovo prvi put kako Macron istupa u ovom tonu, njegova poruka iz studenoga 2018., kada je zazivao "stvarnu europsku vojsku", koja bi nas zaštitila od Kine, Rusije, pa čak i SAD-a, odjeknula je s obe strane Atlantika.
U takvim razmišljanima nije usamljen. "Želimo ostati transatlantski, ali postati više europski", kazala je u veljači 2018. tadašnja njemačka ministrica obrane Ursula von der Leyen govoreći na konferenciji o sigurnosti u Münchenu. "Želimo raditi na vojsci Europljana. Europljanima treba Europa koja štiti svoje građane". S obzirom na to da je gospođa von der Leyen u međuvremenu postala šefica Europske komisije, čini se kako ideja o zajedničkoj vojsci sazrijeva – barem na načelnoj razini.
Koliko je to poruka SAD-u, čiji nepredvidivi predsjednik traži čvrsto pridržavanje pravila o potrošnji dva posto BDP-a na obranu za članicu NATO-a, a koliko stvarna namjera pokazat će budućnost.
