Za mladenku vjenčanje više nalikuje krunidbi. Oblače je i tretiraju kao kraljicu, a zašto i ne bi, mislite, kad jadnicu nisu ni pitali za koga će se udati, e pa varate se, u Maroku je daleko lakše izabrati svog bračnog druga negoli u većini islamskih zemalja. Mladi Marokanci sami izabiru životnog suputnika i dok roditelji još uvijek zadržavaju pravo na veto uglavnom se slažu s odabirom, priznajući da se vremena mijenjaju.
Ipak djeca poštuju tradiciju i pitaju roditelje za blagoslov. Ali za slobodu izbora moralo se patiti, naime u gorju Atlasa se svake godine održava sajam na kojem se odaje čast drevnoj priči o marokanskoj Juliji i Romeu. Tislet i Isli pripadali su zaraćenim plemenima, a zbog zabrane vjenčanja zajednički su se odlučili utopiti u jezeru. Pogođeni tragedijom starješine od tad dopuštaju djeci da sami biraju svoje izabranike. Danas mlade žene dolaze na sajam odjevene u tradicionalnu odjeću i oslikane plemenskim bojama i ako je koji mladić izabere, ima pravo prihvatiti ili odbiti ponudu. Sajam završava masovnim vjenčanjem i onih koji su se tek susreli na sajmu i onih parova koji su već ugovorili brak ranije ali poštuju tradiciju da se vjenčanje održi na Imichili sajmu.
U drugim dijelovima zemlje vjenčanja nisu tako masovna. Prije svadbe skupina starješina doći će pripremiti objed, a obitelj će skupiti grupu žena koje će se posvetiti da mladenka izgleda što bolje može. Rođakinje i najbliže prijateljice oslikat će njene ruke i noge kanom. Ti geometrijski i cvjetni dizajni imaju mnoštvo značenja, služe kao zaštita od zlih duhova, navodno donose sreću i poboljšavaju plodnost. Obući će je u tradicionalnu vjenčanu haljinu od jarko obojene svile, obaviti prozirnom haljinom obrubljenom zlatnim vezom. Nakit će joj stepenasto padati oko lica, a šminkom će se posebno naglasiti oči.
Kasno popodne simultano se održavaju banketi u domu obje obitelji, a onda iza ponoći mladoženja kreće po mladu. Prate ga njegovi gosti koji sviraju, lupaju po bubnjevima i plešu (ili trube autima). Kada stignu, mladenka sjeda na nosiljku ili jastuk i nose je posebno odabrani nosači ili okupljeni gosti. Istovremeno i mladoženju podignu na ramena i oboje paradiraju poput kralja i kraljice.
Par se presvlači u tradicionalnu nošnju koja reprezentira kraj iz kojeg su potekli i svečanost se nastavlja. Oko zore mladenka se po treći put presvlači i par napušta goste. Još prije trideset godina par je morao otići u posebnu sobu, konzumirati brak, nakon čega bi gosti pregledavali plahtu i ustanovili je li mladenka bila djevica ili ne. Današnji mladi ipak imaju više privatnosti, dopušteno im je da na kratko nestanu i nisu dužni izlagati plahte.
Bez obzira koliko su ljudi pozvali, na svadbi se uvijek pojavi više ljudi, nije neobično da gosti pozivaju svoje goste koji su također dobrodošli na svečanost. A zabava se nastavlja kroz tjedan dok par posjećuje prijatelje i rodbinu, izlažu darove i smjeste se u svoj novi dom.
