Sam naslov udžbenika (u izdanju Školske knjige) nije pokušaj da se u hrvatski jezik vrati uporaba riječi 'lučba' umjesto 'kemije', nego zgodan trik da se djecu nauči nešto i o povijesti kemije na ovim prostorima.
"Udžbenik kemije koji držite u rukama zove se Lučba. Ta vam je riječ vjerojatno nepoznata, pa smo odlučili objasniti njezino značenje. Hrvati su kroz svoju burnu povijest i brojne političke sustave i utjecaje njegovali prirodne znanosti, ali i hrvatski jezik koji se kroz povijest mijenjao. Potkraj 19. i početkom 20. stoljeća Gustav Janeček, profesor kemije na tadašnjem Mudroslovnom fakultetu u Zagrebu, predlagao je da se hrvatski jezik što više rabi u kemiji. Prihvatio je kemijsko nazivlje koje je osmislio Bogoslav Šulek i za kemiju rabio riječ lučba, a Kemijski zavod preimenovao je u Lučbeni zavod. Zgrada nekadašnjeg Lučbenog zavoda nalazi se na Strossmayerovom trgu u Zagrebu i danas je u vlasništvu HAZU-a (Hrvatska akademija znanosti i umjetnosti). U toj će zgradi biti smještena Akademijina knjižnica i spomen-sobe hrvatskih nobelovaca Lavoslava Ružičke i Vladimira Preloga."
