Na Vladinim internetskim stranicama objavljen je opširni životopis novopečenog ministra zaštite okoliša i prirode Mihaela Zmajlovića, koji je u petak oko 17 sati na stranicama Vlade zamijenjen s kraćim životopisom s natuknicama. Opširni prikaz privatnog i političkog života svojom obimnošću pomalo odskače od tipičnih životopisa političara, pa se tako navode i detalji poput Zmajlovićevog glazbenog ukusa.
Objavljeni životopis prenosimo u cjelosti:
"Mihael Zmajlović je rođen u Zagrebu 19. siječnja 1978. godine, no kao i svi mlađi stanovnici Jastrebarskog, za sebe kaže da je rođeni Jaskanac. Zmajlovićeva majka Jadranka je također rođena Jaskanka, djevojačkog prezimena Preprotić. Radila je na lokalnom radiju te kasnije u računovodstvu Narodnog sveučilišta Jastrebarsko, a danas je vlasnica računovodstvenog servisa i jedna od uspješnijih malih poduzetnica u Jastrebarskom. Otac Zdravko je podrijetlom iz Lasinje, male općine na obali Kupe. Tijekom karijere je bio na rukovodećim radnim mjestima u nekoliko tvrtki (Jamnica, Japetić, Drvoproizvod), a danas je također u poduzetničkim vodama. Zmajlovć ima dvije mlađe sestre - Anu i Antoniju.
Zmajlović u drugoj polovici osamdesetih pohađa osnovnu školu "Ljubo Babić" u Jastrebarskom, koju i završava odličnim uspjehom. Ništa manje se nije ni očekivalo od ambicioznog dječaka koji školovanje želi nastaviti u jednoj od najboljih gimnazija u Zagrebu - popularnom MIOC-u. Godine 1992. Zmajlović zahvaljujući ocjenama iz osnovne škole postaje učenikom XV. gimnazije u Zagrebu. Već od prvog razreda se trebalo nametnuti u novoj sredini što je i uspio. Učenici i nastavnici su posebno cijenili činjenicu da je Zmajlović svaki dan putovao iz Jaske u Zagreb (što je trajalo više od jednog sata) i da gotovo nikad nije zakasnio na nastavu za razliku od učenika koji su stanovali blizu škole i redovno kasnili.
'Imao je jasno artikuliran nacionalni identitet'
U gimnazijsko društvo se vrlo brzo uklopio, često pozivajući društvo iz razreda na izlete u Jasku i na Japetić. U to vrijeme formira svoj glazbeni ukus koji se bazira na rocku ("Azra", "The Doors", Eric Clapton,...) što je u to vrijeme bila i svojevrsna svjetonazorska odrednica. Za vrijeme tih ratnih godina u Hrvatskoj, Zmajlović je imao jasno artikuliran nacionalni identitet koji se nikada nije približio ekstremizmu što se lako moglo dogodti prije svega zbog obiteljskih gubitaka u ratu. Dapače, još od gimnazijskih dana, što zbog kućnog odgoja, što zbog odabira prijatelja s kojima se družio, Mihael Zmajlović je pokazivao sklonost sagledavanju "šire slike". Već tada stvari za njega nisu bile crne ili bijele i uz pivu na klupi u parku je s društvom znao satima raspravljati o različitim pitanjima, od matematike i fizike (ono što muči svakog učenika MIOC-a) pa do religije i politike. U gimnazijskim danima se aktivno bavio rukometom u jaskanskom rukometnom kubu. Zmajlović je sva četiri razreda gimnazije završio odličnim uspjehom te je bio oslobođen polaganja mature.
Školovanje nastavlja 1996. godine. Nakon gimnazije je često teško odlučiti koji fakultet upisati pa se i Zmajlović našao u sličnoj situaciji. S jedne strane je postojao interes prema matematici i fizici, s druge prema filozofiji. Iz područja filozofije napisao je i maturalni rad na temu: 'Nietsche - Vječno vraćanje istog'. Izbor je ipak pao na Ekonomski fakultet. Opravdanost izbora je pokazao Zmajlovićev uspjeh na tom fakultetu. Vrlo brzo primjetio ga je prof.dr. Mato Crkvenac koji ga je pozvao za demonstratora, a pred kraj treće godine mu je ponuđena stipendija za jednogodišnji program JOSZEF na Ekonomskom fakultetu u Beču koju Zmajlović i prihvaća. Radi se o intezivnom programu pripreme najboljih studenata sa partnerskih fakulteta za rad u ekonomskoj regiji srednje, istočne i jugoistočne europe. Prvih nekoliko mjeseci boravka u glavnom gradu Austrije bilo je izuzetno teško zbog činjenice da do tada nikada nije učio njemački jezik, pa je i prvi ispit u Beču održan na engleskom jeziku. To je možda i bilo protivno pravilima, ali profesori su odlučili izaći u susret aktivnom i ambicioznom studentu. Te godine mnogi su njegovi prijatelji iz Zagreba i Jaske pohodili Beč te zahvaljujući Zmajloviću, i dobro ga upoznali. Stipendija, ma kolika bila, nije bila dostatna za pokrivanje troškova boravka i života u Beču te je znao raditi različite, nerijetko i fizičke poslove. Po povratku u Zagreb očekivalo ga je polaganje nekoliko ispita razlike, da bi u jesen 2001. godine diplomirao temom "Crosscultural management".
Za vrijeme studija Zmajlović je učio talijanski jezik te bio aktivni član Hrvatske studentske asocijacije i u tom periodu se razvila ljubav prema jazzu. Naime, Zmajlović je s prijateljima često poslije predavanja i za vrijeme festivala navraćao u kultni zagrebački "BP Club" što je uskoro primjetio i Boško Petrović, vlasnik kluba. Uskoro je "mlade ljude" pozvao za stol i prijateljstvo je krenulo. Zmajlović je kasnije Petrovića i društvo redovno ugošćavao u Jatrebarskom za vrijeme vinskih svečanosti.
2001. pokrenuo inicijativu 'Glas mladih'
Već po povratku iz Beča, sa Zvonimirom Novoselom je pokrenuo političku inicijativu "Glas mladih". Novosel i Zmajlović uspijevaju na lokalnim izborim 2001. godine sa svojom nezavisnom listom ući u gradsko vijeće. Zajedno sa koalicijom HSS-HNS-SDP formiraju lokalnu vlast, a Zmajlović postaje članom Gradskog poglavarstva. Poseban izazov bilo je imenovanje na mjesto direktora tvrtke "Komunalno Jastrebarsko doo" koje se tada nalazilo u nezavidnoj financijskoj, tehnološkoj i organizacijskoj situaciji. Iako bez praktičnog iskustva, Zmajlović aplikacijom stečenih znanja na fakultetu i samoprijegornim radom uspijeva u vrlo kratkom roku tvrtku revitalizirati i među prvima u Hrvatskoj uvesti promjene u načinu naplate otpada prema količini, a ne broju članova kućanstva. Iako primarno u poslovnom svijetu, Zmajlović osluškuje i političku situaciju u Jastrebarskom te 2005. u suradnji s Ivicom Račanom oživljava posrnuli jaskanski SDP kojem postaje i predsjednik. I na poslovima podizanja gradskog ogranka SDP-a, praktički iz temelja, pokazuje ogroman elan i sposobnost animiranja ljudi, što prepoznaju i iz županijske organizacije SDPa Zagrebačke županije kojoj je na čelu od 2010. godine. Zmajlović je od 2007. godine predsjednik Turističke zajednice grada Jastrebarskog, a od 2010. član predsjedništva Udruge gradova Republike Hrvatske.
Ipak, do sada najveći Zmajlovićev izazov, a pokazat će se i uspjeh, je bio izlazak na izravne izbore za gradonačelnika Jastrebarskog 2009. godine na kojima je pobjedio već u prvom krugu. Jaskanci su jasno prepoznali pozitivne promjene u koje je Zmajlović kao direktor "Komunalnog" uveo Jastrebarsko i dali mu povjerenje da vodi čitav grad. Iako je vođenje grada preuzeo u kriznim vremenima, Zmajloviću nije nedostajalo i vizije i snage da Jasku zavidnim tempom pretvara u mali grad poželjan za ugodno stanovanje. Takvi napori su prepoznati i izvan Hrvatske i to od strane Europske unije koja je odobrila projekt "Probuđena kulturna baština" prvi takve vrste na području Jaske, kojem je osim poticanja gospodarstva glavni cilj očuvanje kulturne baštine. Osim toga, značajna nagrada je stigla i od strane uglednog časopisa Financal times koji je je Jastrebarsko proglasio jednim od najperspektivnijh europskih malih gradova, a u svibnju 2012. Forbes uvrštava Jastrebarsko u 20 gradova koji pokreću Hrvatsku.
Na nacionalnim izborima za Hrvatski sabor 2011. godine Zmajlović postaje zastupnik Socijal demokratske partije Hrvatske. U Saboru obnaša dužnost predsjednika Odbora za prostorno uređenje i graditeljstvo i člana Odbora za financije i državni proračun. 2012. godine odlukom Vlade RH, izabran je za člana Upravnog odbora Fonda za zaštitu okoliša i energetsku učinkovitost. Mihael Zmajlović je oženjen za Mariju Presečki Zmajlović, profesoricu rehabilitator s kojom ima dvije kćeri - Hanu (2008.) i Niku (2010.). Zmajlović slobodno vrijeme provodi uz gimnazijske prijatelje, prijatelje iz stranke i grada. Radi održavanja kondicije često igra badminton i vozi bicikl. Posebno drag hobi Zmajloviću je enologija što i ne čudi obzirom da je jaskanski kraj svakim danom sve više prepoznatljiviji po dobrim vinima, vinarima i podrumarima i pruža dobre temelje za amatersku enologiju. Zmajlović u užem društvu slovi za jedng od najboljih poznavatelja vina kojeg se često zove da preporuči dobru butelju."
