Nedavna odluka Hrvatske narodne banke da regulira pitanje tzv. prešutnog minusa po tekućim računima, koji banke odobravaju uz skupe, često dvoznamenkaste kamatne stope, otkrila je da uz pomoć minusa preživljava više od 800.000 hrvatskih građana. Mnogi od njih zapali su u dužničko ropstvo, spiralu iz koje se teško i mukotrpno izvući.
Dovoljno je ostati bez posla i postati dio mračne statistike, iz minusa dospjeti u blokadu. U jednoj peteročlanoj obitelji, koja je željela ostati anonimna, otac nije dobio tri plaće pa je neplaćeni račun za vodu od sto kuna u ovršnom postupku narastao na 1200 kuna. Nakon toga blokiran mu je račun, na kojem je minus u trenutku blokade već dosegnuo tri mjesečne plaće. Banka ukida dopušteni minus, pa dug raste na 16.200 kuna, plus kamate. Nakon pet mjeseci otac dobiva plaću, ali samo dio putem zaštićenog računa, dok ostatak "jedu" ovrhe. Ova se obitelj uspjela iskoprcati iz dužničkog ropstva tek nakon pet mučnih godina, nakon što je otac našao bolji posao, a i majka se zaposlila.
"Više sreće", ako se tako uopće može reći, imao je Saša Bestulić, 51-godišnjak iz Pule, koji je šest mjeseci bio bez posla, bez ikakvih primanja.
"Tražio sam mjesec dana pomoć od Centra za socijalnu skrb i uspio dobiti jednokratno 800 kuna. Krao sam iz vrtova i jeo rižu. Radio sam na crno na građevini i jedva uspijevao dobiti novac koji sam tamo zaradio, jer ako poslodavce nitko ne ganja, onda ne plaćaju. Nagomilali su mi se računi koje nisam mogao plaćati. Poduzeće za odvoz smeća prijetilo je ovrhom. Neplaćeni računi dosegnuli su pet tisuća kuna", pripovijeda Puljanin. Srećom, nedavno se zaposlio i sad je na probnom radu.
"Trebat će mi barem četiri mjeseca da vratim sve dugove, uglavnom neplaćene račune, te krenem s normalnim životom, između ostalog i da registriram auto. Izbjegavao sam posuđivanje novca od prijatelja. Oni su mi sami uletjeli s pozajmicama od po nekoliko stotina kuna da mogu jesti. I sada pazim koliko trošim, što jedem, pijem…", prisjeća se Bestulić.
Blokirani i pokojnici
Usprkos institutu stečaja potrošača i činjenici da je Financijska agencija lani, u jeku koronakrize, privremeno stopirala ovrhe, prema njenim posljednjim podacima, čak je 242,6 tisuća hrvatskih građana blokirano zbog ukupnog duga od 17,9 milijardi kuna, i to najviše prema bankama.
Sarajko Baksa, dopredsjednik udruge Blokirani, za Deutsche Welle objašnjava da su dugogodišnje pogrešne politike koje se nisu znale nositi s globalnim financijskim i gospodarskim krizama, u sprezi s iznimno pogubnim Ovršnim zakonom, u Hrvatskoj stvorile siromašne građane.
"Činjenica da je 70 posto blokiranih građana bez posla sugerira da će oni teško ili gotovo nikako platiti dugove zbog kojih su im računi blokirani. Blokirani su ostali i računi oko 10.000 građana koji su umrli. Njihov dug postat će obveza nasljednika. Preliminarna provjera hrvatskih dužnika pokazala je i to da je u blokadi i više od 17 tisuća građana starijih od 65, pa su gotovo nikakve šanse da oni ponovnim aktiviranjem na poslu zarade dodatni novac koji bi ih izvukao iz blokade", kaže Baksa. Navodi da je blokada čak 290.000 ljudi bila dugotrajna, što je dovelo do enormnog rasta duga, koji je povećan i do stotinu puta i time postao nenaplativ jer i prodajom imovine dužnika – dug ostaje.
"Rast i razvoj Hrvatske je blokiran, i to već 20 godina. Kriza je kao posljedicu donijela pad BDP-a i svih sastavnica potrošnje, a dugovi su rasli, što je dovelo i do blokade ekonomskog sustava u cijelosti. Bilo je to neviđeno kamatarenje od osam milijuna kuna rasta duga dnevno, 240 milijuna kuna mjesečno, poticanje ekonomske, pravne i socijalne nejednakosti, beskućništva te trenda apsolutnog siromaštva", kaže Baksa. Smatra da je blokiranima potrebno pružiti mogućnost da svojim radom zarade dovoljno financijskih sredstava koja će biti dovoljna za život u plusu. Rješenje je, smatra, u zapošljavanju i razvoju primarnog gospodarstva.
U dug zbog 'švicarca'
Mnogi hrvatski građani svojedobno su upali u dužničko ropstvo kredita s valutnom klauzulom u švicarskim francima, nakon što su u početku povoljne kreditne rate počele strelovito rasti. Slično se događalo i u drugim državama istočne Europe. Problem je narastao do neslućenih razmjera pa je na koncu intervenirala država, a krediti su masovno konvertirani u zajmove s valutnom klauzulom u eurima.
Goran Aleksić, koordinator ekonomsko-pravnog tima udruge Franak, navodi da je takvih kredita bilo čak 125.000, od čega 75.000 stambenih. "Mi nemamo podatke o tome koliko je građana bilo u stvarnom dužničkom ropstvu na način da su morali biti u prešutnim minusima radi otplate kredita, niti koliko ih je točno zbog švicarca bilo ili još uvijek jest blokirano. Ukupno je kredite konvertiralo 55.000 potrošača te ih je 5.000 ostalo u kreditima u švicarcima bez konverzije, a prije konverzije otplaćeno je 65.000 kredita", kaže on.
Na temelju kolektivne presude na sudovima je dosad podignuto 35.000 tužbi protiv banaka, objašnjava. Ukupno je doneseno 1000 pravomoćnih presuda na temelju kojih su potrošači dobili preplaćeni novac, a 10.000 presuda je prvostupanjskih koje čekaju potvrdu pravomoćnosti, navodi Aleksić.
Čak je 20.000 tužbi u prekidu zbog postupka na Sudu EU-a, gdje se utvrđuje pravo na obeštećenje potrošača nakon konverzije švicarca u euro. U postupku je 4000 tužbi, zasad bez presude. Prema Aleksićevim riječima, svi potrošači koji su otplatili kredite ili ih još uvijek otplaćuju kao kredite u švicarskom franku imaju pravo tužiti i dobiti preplaćeni novac. S druge strane, potrošači s konvertiranim kreditima moraju pričekati spomenutu odluku Suda EU-a radi vlastite pravne sigurnosti.
