Politički analitičar Žarko Puhovski, ujedno politolog i filozof, iznio je stav vezano za komemoracije koje su održane u povodu Dana sjećanja na žrtve Holokausta. Njegov komentar za Net.hr donosimo u cijelosti:
"Obilježavanje je Dana sjećanja na žrtve Holokausta jedan od onih dana kada se svi službeni čimbenici u Hrvatskoj trse pokazati svijetu službouljudno, anti-antisemitsko lice nacije – za razliku od svakidašnjice koja je nerijetko drukčije obojena.
Ove su se godine, međutim, obje židovske zajednice u zemlji pobrinule za dodatnu nelagodu u danu podsjećanja na najveći zločin u povijesti.
Na komemoraciji održanoj ispred spomen-instalacije na Glavnome kolodvoru predsjednik židovske vjerske zajednice Bet Izrael u šestominutnome govoru (u kojemu je čitava minuta bila posvećena pozdravima prominencijama) nijednom nije spomenuo ustaše, niti NDH. Pripovijedao je zato o nekim starozavjetnim sadržajima (ali ne i o ustanku u Varšavskome getu čija je obljetnica bila povodom uspostave ovoga dana sjećanja) , o pogubnosti totalitarizma, o odnekuda došlim „poluljudima, poluživotinjama“ koji su počinili zločine (pa je i među zločincima razlikovao ove dojdeke od „sugrađana“), o tomu da bi Židove (pa, valjda, i Židovke) možda samo opljačkali, a ne i pobili, da je onda postojala država Izrael, itd.
'Vladi se s pravom prigovara'
Kao da je ozbiljno shvatio glupost gradske uprave koja je spomenik pred Kolodvorom posvetila „žrtvama Holokausta i ustaškog režima“, odvojivši tako, veznikom, taj režim od samoga Holokausta. Da sramota bude veća, ministar Fuchs je potom – u ime vlade kojoj se često, s pravom, prigovara ne posve jasan odnos spram tamnih trenutaka nacionalne prošlosti – eksplicitno govorio o „sustavu terora NDH“. Izgleda da je Bet israel, kao organizator, bio usredotočen na to da se nekako „diplomatski“, bez „talasanja“, prođe kroz komemoraciju (pazeći prije na domaću vlast i izraelske predstavnike, nego na one o čijoj je uspomeni doista trebalo govoriti). A to im svakako nije navlastita funkcija.
Druga je strana podijeljene židovske zajednice komemoraciju obavila kod spomenika Mojsiju na Mirogoju, podržana nazočnošću Predsjednika republike. To je, dakako, načelno dobra praksa, barem u državi u kojoj ovu funkciju ne obavlja osoba sklona antisemitskim vicevima. Komentirajući prije osam mjeseci vladine preporuke za štednju, tako da se npr. klimatiziranje prostorija postavi na 25 stupnjeva, Milanović je rekao: „Ako ćete staviti klimu na dvadeset pet, prodajte je Židovima neka je odnesu, oni će napraviti profit na tome. Židovi su vrlo spretni u tim stvarima.“
'Isprikom počinje proces mogućega prevladavanja povijesne traume'
Kako bi spriječio i pomisao da se radilo o trenutnoj nepažnji, Zoran Milanović je narednoga dana, komentirajući prosvjede koje je njegova izjava izazvala, pojasnio svoje stajalište: „Jesam li možda rekao da su Židovi prevaranti? Ili sam širio predrasude i stereotipe? Zna se tko trguje u ovoj zemlji, tko jeftino kupuje, a skupo prodaje. Jesam ja rekao da Židovi kradu? Jesam li trebao reći da su Židovi filantropi i dobrotvori? Pa ni ja nisam! Dosta tog prenemaganja i ispričavanja. Gdje je kraj tom ispričavanju, za ovo, za ono… Stalno se mora netko nekome ispričavati, kome da se ispričam, za što?“.
Doista, ovo nije najzloćudnija oblik antisemitskoga humora, ali je, kao i obično, mogući uvod u daljnje napredovanje – ka realnome postupanju sa živim ljudima na osnovi uvriježenih predrasuda da je, primjerice, Hrvatska doista premrežena židovskim zelenašima, dapače: prevarantima, itd. A to, da isprikom počinje proces mogućega prevladavanja povijesne traume za Milanovića je očito nepojmljivo.
Koordinacija židovskih općina (podržana ovom prilikom, na žalost, i predstavnicom „Documente“) godinama je znala pažljivo taktizirati svojom nazočnošću na jasenovačkoj komemoraciji, kako bi upozorila na antisemitizam koji vlasti toleriraju; ove se je godine na Mirogoju sve to nekako istopilo…
Holokaust je (neovisno o uvriježenom, a zapravo promašenom zapostavljanju prave oznake – Šoa) široko prihvaćen kao oznaka neusporedivoga zločina, koji je u Hrvatskoj imao i dodatne, ustaške, značajke. Baš zato židovske organizacije imaju posebne obveze i u simbolički značajnim zgodama, a te se obveze sigurno ne ispunjavaju postupcima koji su profanirali jučerašnje komemoracije', navodi Žarko Puhovski.
