Zaposlenici ZET-a posljednjih mjeseci moraju sa sobom nositi u najmanju ruku papirnate maramice (ako baš ne žele cijele role gurati u svoj džep) jer u sanitarnim čvorovima u prostorijama svoje tvrtke mogu dobiti samo vodu, toaletnog papira u pravilu nikad nema.
Ako se i pojavi, nekako plane kao da je od zlata, a onda se dugo čeka do nove role, a doznajemo da nema ni sapuna… Ova priča zvuči pomalo kao da je iz Alan Forda pa smo provjerili koliko je istina da u glavnom gradu, u gradskoj tvrtki, nema osnovnih stvari za higijenu u sanitarnim čvorovima za zaposlenike. Ako je istina, zar je u tvrtki toliko loše i je li to vrh sante leda?
Krenimo redom. Više naših sugovornika koji rade u administraciji ZET-a potvrđuje nam: „WC papir? Ne sjećam kada ga je bilo. Ako se pojavi, nestane odmah. Sapun? Mi radnici sami nosimo svoj toalet papir, ako prođete uredima i prostorijama radnika, u svakoj sobi ćete naći ladice i ormare u kojima stoje role papira. Svako nosi svoje, pa ponese u sa sobom u WC i kasnije vrati u svoju sobu da bez njega ne ostane.'
Pa smo pitali sindikalnog čelnika je li to istina. Predsjednik Sindikata Zagrebačkog holdinga - ZET Zagreb Dražen Jović kaže da jest: „Što god napišete da nedostaje, nećete pogriješiti i govorit ćete istinu. Sapuna i toaletnog papira nema najmanje dva mjeseca, ma puno duže. Ali još više brine što nema ni rezervnih dijelova za tramvaje i autobuse, nema stakala za zamjenu, fali signalnih ploča, nema ni čistačica za čišćenje vozila… Nikad naši tramvaju nisu bili toliko prljavi, a nema ni električara, vozača…. Ma svega fali, od ljudi, dijelova, higijenskih potrepština!“, govori Jović.
Kaže, u svojoj karijeri od 26 godina ne sjeća se da je bilo toliko loše. Na pitanje o toalet papiru i sapunu, govori da ga više brine što nema rezervnih dijelova. Tvrdi i da uz reducirani vozni red iz ZET-ovih spremišta svaki dan izlazi manje vozila od predviđenog. Ona pokvarena naime nemaju čime popravljati.
„Prije šest ili sedam godina bilo je nepojmljivo da tramvaj izađe bez signala, odnosno table s brojem. To je bio prekršaj. Sada? To je normalno. Vozač trči iz kabine pogledati odostraga ima li signala pa vidi da ga nema. Punici pitaju, ulaze, izlaze, ne znaju kamo se voze…“, negoduje naš sugovornik.
Ovaj bivši vozač kaže da je ranije rutina bila da se svako vozilo, pa tako i tramvaj, prije izlaska u promet pregleda. Zadnji u nizu bio je vozač koji bi dodatno „čekirao“ je li sve na svom mjestu.
„Sada redovito izlaze tramvaji bez signalizacije. Samo s Remize (Ljubljanica op.a), reducirao se vozni red s 94 na 87 dnevnih tramvaja pod isprikom poskupljenja energenata i korone. No od tih 87 koji trebaju izaći, svaki dan ne izađe od nekoliko pa do 10 tramvaja jer se ne mogu popraviti, nema rezervnih dijelova. Javna nabava naprosto je stala i ništa se ne događa, ništa se ne naručuje, ZET nije na koljenima, legao je“, kaže naš sugovornik.
Počelo je klimati baš na svim razinama i do najsitnijih detalja. Tvrdi da nema ni signalnih tabli (one s oznakama o kojoj je liniji riječ) na starim češkim tramvajima, ništa se naručuje posljednjih mjeseci.
Osim njega, potvrđuju nam to i radnici koji su molili za anonimnost. Navodno je sve stalo jer ZET ne plaća svojim dobavljačima, oni više ne šalju rezervne dijelove. Sve stoji.
No Jović primjećuje i da vozila nikad nisu bila prljavija i kaže, "nije čudo". „Nekad smo imali brigade čistačica od šest do osam njih koje bi uletjele i počistile vozila, sad na Remizi imamo jednu čistačicu koja pokušava sve to očistiti. Naše čistačice sve redom su žene iznad 60 godina, neprestano odlaze u mirovinu, na bolovanja, a vanjske čistačice ne uspijevaju sve očistiti kao nekad“, kaže nam i domeće: „Žena od 62 godine da sama čisti tramvaj? Ne ide to.“
Koliko je loše primjećuje da dovoljno govori da čitavu zgradu ZET-a na Remizi (Ljubljanici) čisti samo jedna čistačica i nije jedini koji nam to potvrđuje.
„Pa da ima skateboard i da leti po zgradi, ne može sve počistiti, toliko je loše“, kaže nam Jović. Nutka nas da slobodno uđemo u tramvaje jer ćemo, navodi, lako primijetiti da ne rade ni svako malo poništavači karata. Dodaje, ni njih nemaju čime zamijeniti. „A mi živimo od prodaje karata koja je preniska i košta samo četiri kune, a s pokvarenim poništivačima karata ni to malo ne možemo unovčiti“, primjećuje.
Teško je i sa servisima, nedostaje im električara koji se ne mogu samo tako ubrati s burze rada jer da bi električar samostalno popravljao tramvaj, mora proći najmanje dvije godine obuke u ZET-u. „Nije to izmjena žarulje“, primjećuje. I za kraj dodaje: "Fali sapuna, rezervnih dijelova, radnika, vozača, čistačica… A sve to se na kraju vidi kroz lošiju uslugu građanima, kroz lošije uvjete rada za radnike, a samo treba početi rješavati probleme na koje se godinama ukazuje, a to je nedostatak radnika u svim segmentima, loša nabava - što vidimo kroz nedostatak dijelova, vraćanje poslova u matična trgovačka društva, a koje sada rade vanjske firme i tu mislim na održavanje i servisiranje vozila."
Osim njega, i drugi nam potvrđuju da nema majstora, da jednostavno nema to održavati i popravljati vozila, da su ekipe od 20-ak radnika i majstora spale na svega nekoliko njih.
I dok sindikalni čelnik potvrđuje da je u ZET-u svega počelo nedostajati, od higijenskih potrepština do rezervnih dijelova za vozila i na kraju ljudi, dotle iz samog ZET-a šute.
Na naš upit ne odgovaraju, čak i nakon nekoliko podsjetnika pa tako nismo dobili njihovu stranu je li točno, kao što to tvrdi sindikalac i pojedini zaposlenici, da u njihovim prostorijama tvrtke nedostaje osnovnih higijenskih potrepština. Nisu odgovorili i imaju li problema s nabavkom rezervnih dijelova i 'ispada' li zato iz vožnje svakodnevno više vozila, nego što se predvidjelo redukcijom, a nisu komentirali ni problem s čistačicama i manjkom radnika.
Kad pošalju odgovor, objavit ćemo ga. Dodajmo i to, da u sanitarnim čvorovima namijenjenim vodstvu ZET-a toalet papira i sapuna ipak redovito, doznajemo, ima.
Istovremeno iz Čistoće otvoreno govore o problemima, koji su jednim dijelom, čini se slični i u ZET-u. Čelnik zagrebačke Čistoće Davor Vić priznao je da zbog nedostatnih kapaciteta u pojedinim dijelovima grada preskoče odvoz. Nedostaje im radnika, doslovno ruku, fali im i kamiona pa su krenuli u kupovinu novih.
