Docentica dr.sc. Tihana Jendričko, pročelnica Zavoda za psihoterapiju Klinike za psihijatriju Vrapče za RTL komentira psihičko zdravlje Hrvata godinu dana od početka pandemije koronavirusa.
"Od početka pandemije svi mi stručnjaci, posebice iz područja mentalnog zdravlja, upozoravali smo na pojavu specifičnih psihičkih smetnji. Općenito sva ova događanja utjecala su i ukazuju na važnost mentalnog zdravlja, koja je dugo bila zanemarivana", odmah na početku razgovora naglasila je Jendričko.
Iako smo svi pod povećanim rizikom, kako ističe, s obzirom na brojna događanja, određene skupine su vulnerabilnije, a to su osobe starije životne dobi, osobe oboljele od Covida, osobe koje su već imale psihičkih smetnji kao i zdravstveni djelatnici koji su uključeni u skrb s ljudima oboljelim od Covida te mladi.
Sindrom sagorijevanja
"Zbog svega toga mi smo u našoj bolnici pokrenuli program 'Zajedno smo snažniji' koji je baš namijenjen zdravstvenim djelatnicima pod rizikom od ili s razvijenim sindromom sagorijevanja. Riječ je o snimljenim asinkronim materijalima u kojima progovaramo o tjeskobi, pokazujemo vježbe relaksacije, disanja uz niz drugih tema vezanih uz sindrom sagorijevanja. Svaki video traje nekoliko minuta. Naglasila bih da se svi materijali mogu anonimno pogledati, a također ih mogu pogledati svi koji su zainteresirani", objasnila je naša sugovornica.
Ističe kako su zdravstveni djelatnici posebno ugroženi, jer medicinsku profesiju možemo smatrati pozivom koja uključuje brigu i pomoć drugima, pri čemu zanemaruju misliti na sebe i svoje iscrpljivanje već im je prioritet dobrobit pacijenata i ne primijete probleme kod sebe.
"No, pomalo i diskretno nam se zdravstveni djelatnici javljaju i progovaraju o problemima s kojima se i oni suočavaju. Zbog toga smo za sve građane i pokrenuli antistres program u kojem se bavimo kako se nositi sa stresnim situacijama. Antistres program traje tri tjedan i za njime je veliki interes i svaki put imamo po 15-ak ljudi koji u njemu sudjeluju i sve je online što je isto važno naglasiti", ističe Jendričko.
Kod težih slučajeva PTSP
Generalno ono što muči Hrvate su depresivne smetnje, anksioznost, nesanica, a kod težih slučajeva i PTSP, a kod određenih ljudi javlja se sindrom sagorijevanja, a njegovi simptomi su umor, razdražljivost, smetnje spavanja, depresija, ciničan stav prema svemu što je ustvari obrambeni mehanizam.
Naravno u Hrvatskoj je specifična situacija jer osim pandemije koronavirusa obilježili su nas je i potresi što je također uzelo danak psihičkom zdravlju Hrvata.
"Ono što je potres donio je taj osjećaj nepredvidljivosti, saznanje da na nešto apsolutno ne možemo utjecati, dok primjerice s koronom ipak u jednu ruku stvar možemo držati pod kontrolom pridržavajući se mjera", objašnjava, dodajući da u tom psihološkom smislu ta neizvjesnost je i najgora, i to saznanje mnogima je uistinu pomaklo tlo pod nogama.
Porast ljudi koji traže pomoć
"U svakom slučaju možemo govoriti o porastu ljudi koji nam se javljaju, rekli bismo oko od 20 do 30 posto", objašnjava.
Što se tiče mlađih generacija, adolescenata, situacija je tu još specifičnija.
"Oduvijek govorimo da je to razdoblje samo po sebi iznimno važno, da je to senzibilno razdoblje koje i inače kod mladih može izazvati frustracije jer je jako zahtjevno od građenja samostalnosti, razvijanja socijalnih odnosa, pred mladima su sami po sebi iznimno veliki razvojni zadaci u tom razdoblju", objašnjava.
Što se tiče suicida važno je naglasiti da on prema europskom prosjeku spada među 10 najčešćih uzroka smrti što je podatak koji najbolje govori o tom problemu, a situacija nije ništa drugačija ni u Hrvatskoj.
Prosječno dvije osobe dnevno počinje suicid
"U europskim zemljama suicid je češći uzrok smrti nego smrt u prometnih nesrećama. U razdoblju od 1993. do 2003. stopa suicida u mediteranskim zemljama je 16.4 posto, a u kontinentalnoj Hrvatskoj 26.3 posto. S time da muškarci tri puta češće počine suicid, dok žene četiri puta češće pokušaju suicid. U slučaju muškaraca češće je riječ o vatrenom oružju, a kod žena o tabletama. Prema podacima prosječno u svijetu je 500 do 700 suicida i Hrvatska se uklapa u taj prosjek, te prosječno dnevno dvije osobe počinje suicid", objašnjava Jendričko.
Dosadašnja iskustva pokazuju da tijekom nekog kriznog perioda dok on traje, priča naša sugovornica, broj suicida se smanjuje jer su ljudi fokusirani na preživljavanje, a onda kada kriza prođe taj broj naglo poraste. Tako je realno očekivati da će se to dogoditi i s ovom pandemijom.
Što se tiče mladih neki simptomi koji upućuju za narušeno psihičko zdravlje su povlačenje u sebe, prekid komunikacije, pogoršanje ocjena i na to bi roditelji trebali pripaziti.
Piju velike količine lijekova
Jendričko naglašava da su Hrvati skloni uzimati tablete za smirenje, u većim količinama, na svoju ruku, a s druge strane kada bi trebali uzimati lijekove po preporuci stručnjaka onda su često "skeptični" i rezervirani", objašnjava taj paradoks Jendričko.
I iako se sve više ljudi javlja i otvoreno progovara o svojim psihičkim problemima i dalje postoji dio ljudi koje ograničava strah od stigmatizacije. Tumače kao vlastitu slabost ako ne mogu sami riješiti neki problem i teško prihvaćaju da kada imaju neki tjelesni problem (npr. visoki tlak ili problem s boli), neće se ustručavati niti čekati potražiti pomoć liječnika, a potreba za pomoći je uistinu ista. Treba potražiti pomoć stručnjaka.
Kako naglašava Jendričko pravovremeno javljanje je važno jer dodatno utječe na čitav proces oporavka i prognozu liječenja. No, isto tako, ističe naša sugovornica, bolje se javiti bilo kada nego nikada.
"Za psihičko zdravlje važna su tri čimbenika - biološki (genetika), psihološki te vanjske okolnosti. A gubitak posla, loša ekonomska situacija imaju dodatni utjecaj tj. odmoć psihičkom zdravlju", ističe naša sugovornica, no isto tako naglašava da iz ovih teških situacija mnogi su štošta naučili i zato ne treba sve gledati crno. Mnogi su dobili priliku zahvaljujući lockdownu ponovno provoditi više vremena sa svojom obitelji, okrenuli se prirodi, a mnogi su također iz svega ovog možda i ponijeli onu najvažniju poruku da materijalne vrijednosti nisu na prvom mjestu, nego odnosi s drugim ljudima i rad na sebi.
