Svaka članica EU u Uniju unosi svoj službeni jezik koji tako postaje jedan od službenih jezika Unije. Ona je baš po tome jedinstvena organizacija jer se niti jedno drugo međunarodno tijelo ne koristi tolikim službenim jezicima, ističe Lončar.
"EU poštuje pravo i potiče slobodu svojih građana da govore i pišu vlastitim jezikom. Ona omogućuje pristup zakonodavstvu i komuniciranje s institucijama Unije na vlastitom jeziku, što je bitno za sudjelovanje građana u demokratskom i socijalnom životu EU."
Višejezičnost je, kaže Lončar, u samoj srži demokracije Europske unije. Njome se, između ostalog, provodi i jednakost pred zakonom, a ne treba zanemariti ni važnost jezika za nacionalni i kulturni identitet.
Službeni jezik države članice ne određuje EU, već sama država članica
Ekstremna višejezičnost je iznimno skupa. Ona košta 2 eura godišnje svakog građanina Unije, što je ipak manje od 1 posto proračuna EU. Jeftinije bi, svakako bilo kada bi Unija imala samo nekoliko službenih jezika, primjerice engleski, francuski i njemački.
Svojevremeno su postojale takve inicijative, no one su, naglašava Maja Lončar sa Instituta za hrvatski jezik i jezikoslovlje, bile protivne temeljnoj ideji na kojoj počiva EU.
"Stvarnost je ipak malo drugačija. Ne prevodi se baš sve na sve jezike, poput primjerice, radnih dokumenata. U praksi su tzv. proceduralni jezici; engleski, njemački i francuski. Na njih se prevodi sve što je na razini EU." Postoje predviđanja kako će se, kada susjedne države uđu u Europsku uniju, hrvatski, srpski i jezik Bosne i Hercegovine sažeti u jedan, takozvani BHS jezik.
Iako se o tome nije govorilo u kontekstu EU, ta je ideja hrvatskim jezikoslovcima potpuno neprihvatljiva, naglašava Lončar i dodaje kako službeni jezik države članice ne određuje EU, već sama država članica. Stoga, ističe, ne treba imati bojazni da će se to dogoditi.
Svima je u sjećanju ostao slučaj Ingrid Antičević Marinović koja je zbog svog lošeg poznavanja engleskog jezika, zapravo zbog toga što ga je javno pokazala, ostale bez kandidature za Europarlament.
Lončar kaže kako članovi Europarlamenta trebaju govoriti vlastitim jezikom jer ih trebaju razumjeti oni koji su ih izabrali. Zato u ostalom, dodaje, i postoje prevoditeljske službe. Ipak, naglašava, poželjno je da europarlamentarci poznaju engleski ili francuski jezik jer je to nužno za komunikaciju s drugim članovima EP-a.
"Usprkos formalnoj jezičnoj ravnopravnosti u institucijama EU, u neslužbenoj se komunikaciji upotrebljavaju ta dva jezika. Osim toga osobna višejezičnost također je ugrađena u europski ideju te se ona sve više potiče. Teži se tome da, posebno mlađe generacije građana Unije, ovladaju barem još jednim ili dvama njezinim jezicima."
Euro-žargon
Prevoditeljski pogon Unije je golem i najveći je prevoditeljski centar u svijetu. U 7 institucija EU zaposleno je više od 4 tisuće prevoditelja. Polovica tog broja odnosi se na prevoditelje koji rade u Europskoj komisiji.
Prevoditeljske službe u tijelima Europske unije dobra je poslovna prilika za hrvatske prevoditelje. Iako još nemaju stalna radna mjesta, u EU institucijama je već zaposlen određeni dio prevoditelja. Pristupanjem Hrvatske u EU, 1. srpnja zaposlit će ih se 70. Njihov je odabir, nakon provedenog natječaja, u tijeku. Natječaji se za svaki jezik raspisuju svake 3 godine. Ipak, bez obzira na zapošljavanje prevoditelja, veliki dio poslova prevođenja, pojašnjava Lončar, obavljaju vanjski suradnici za što se također raspisuju natječaji.
U institucijama se EU upotrebljava tzv. euro-žargon, koji je svojevrsni specijalizirani jezik koji je često teško prevoditi jer, ističe Maja Lončar sa Instituta za hrvatski jezik, odgovara specifičnim europskim pravnim i ekonomskim pojmovima za koje, najčešće, ne postoje nazivi na hrvatskom jeziku. Tako često prevoditelji, dodaje, stvaraju nove nazive za te pojmove.
"Pri njihovom zapošljavanju se ne traže specijalisti za određena područja, no s vremenom se oni specijaliziraju i rade po tematskim odjelima."
No što će za hrvatske građane značiti to što će hrvatski postati jedan od službenih jezika Europske unije?
Najvažnije je da će europska pravna stečevina biti dostupna na hrvatskom jeziku te objavljena u službenom listu EU. Riječ je o više od 150 tisuća stranica europskog zakonodavstva i taj je golemi posao prevođenja, ističe Lončar, obavilo naše Ministarstvo vanjskih i europskih poslova.
"Trenutkom pristupanja Hrvatske u EU to više neće biti prijevod, nego će postati 24-ta autentična verzija Dokumenta."
Kao praktičnu vrijednost koju će hrvatski građanin imati od uvođenja hrvatskog kao službenog jezika u Uniji, naša sugovornica navodi pravo da se bilo kojoj instituciji ili tijelu EU može obratiti na svome jeziku i na njemu dobiti i odgovor.
Prema europskom građanstvu je projekt Hrvatskog pravnog centra, koji provodi s partnerom Adriatic Mediom d.o.o te pridruženim partnerima – lokalnim radijskim stanicama. Projekt financira Europska komisija (koja ne odgovara za sadržaj emisija i članaka).
