Odluka američkog predsjednika Joea Bidena da Ukrajini dopusti korištenje američkih raketa dugog dometa za gađanje ciljeva dublje u Rusiji slijedi poznati obrazac.
Bijela kuća mjesecima je odbijala odobriti ukrajinski zahtjev za oružjem, strahujući da bi to moglo dovesti do eskalacije sukoba. Kijev je to odbijanje glasno osuđivao i taman kad se činilo da su svi napori bili uzaludni, Bidenova administracija napravila je zaokret.
Ukrajinski zahtjevi za HIMARS, tenkove Abrams, F16 - sve je slijedilo sličan obrazac odbijanja, prijelaznog razdoblja, zatim odobrenja koje dolazi u gotovo prekasnom trenutku, piše CNN.
Postavlja se, stoga, pitanje - dolaze li taktički raketni sustav američke vojske ili ATACMS prekasno da napravi razliku gađanjem ciljeva duboko u Rusiji? Odgovor nije jednostavan, ali možda objašnjava neodlučnost Bidenove administracije.
Postoji ograničena ponuda ATACMS-a do kojih Ukrajina može doći. Čak ni to što Kijev može pogoditi duboko u Rusiji ne može preko noći donijeti promjenu na bojišnici. Bijela kuća nije precizirala varijantu ATACMS-a za koju je dala dopuštenje, ali najveći domet projektila može biti do 300 kilometara, prema informacijama na web stranici proizvođača.
Analitičari su pobrojali ruske ciljeve u dometu ovih projektila, a prema podacima Instituta za proučavanje rata, u pitanju je stotine ciljeva. Ukrajina, međutim, neće dobiti dovoljno ATACMS-a da promijeni tijek rata.
Ukrajina je, uostalom, uspjela prodrijeti dublje u Rusiju koristeći jeftinije bespilotne letjelice domaće proizvodnje. SAD je pristao pomoći u financiranju razvoja ovih uređaja, koji su - kako se čini - izazvali pustoš oko moskovskih zračnih luka i diljem ruske energetske infrastrukture.
I na kraju, dozvola da se preciznim američkim projektilima gađa dublje u Rusiju, prilično je provokativna.
Iako Moskva vjerojatno nema namjeru izazivati sukob punih razmjera s NATO Savezom ili SAD-om, Kremlj će u jednom trenutku pokušati obnoviti svoje odvraćanje. Moskovske obavještajne službe okrivljene su za sabotažu civilnih ciljeva diljem Europe, uključujući nedavna izvješća da su u kurirske zrakoplove unutar Europe postavljeni eksplozivni paketi.
Bidenova administracija bila je u pravu kad je odvagnula praktičnu korist napada većeg dometa u odnosu na potencijalnu kolateralnu štetu za civile u državama članicama NATO-a, ako bi se Rusija osjetila ponukanom nekako uzvratiti udarac. Dakle, nije u pitanju bila jednostavna odluka kako tvrde neki u Kijevu.
Veći cilj, čini se, bio je natjerati Bidenovu administraciju da se više uključi u sukob odnosno, da doista 'baci rukavicu'.
Bijela kuća naglasila je da je raspoređivanje sjevernokorejskih trupa u Kursku potaklo njezinu odluku i da je ovo američki odgovor na eskalaciju Moskve. Zapadni dužnosnici primijetili su da dovođenje sjevernokorejskih snaga predstavlja širenje sukoba u Ukrajini, što je rat za SAD učinilo 'malo više globalnim'.
U Bidenovim očima, to je eskalacija kao odgovor na eskalaciju. Činjenica da je odluku tako dugo odgađao, samo povećava njezinu moć u trenutku odobrenja.
Novoizabrani predsjednik Donald Trump možda se nada pregovorima i uspostavljanju mira, ali mogao bi naslijediti rat, jer su ulozi upravo postali znatno veći, zaključuje CNN.
POGLEDAJTE VIDEO: Potez koji je Zelenski dugo čekao: Biden dao dozvolu Ukrajini da napadne Rusiju američkim dalekometnim oružjem
