Svi koji su u godini najjače krize ostali bez posla, a takvih je 75 tisuća, dugo će je pamtiti. Kao i oni koji su baš te 2009. godine, dok su se radne knjižice uglavnom nosile doma, došli do zaposlenja. Prema podacima Zavoda za zapošljavanje, u Zagrebu i okolici te 2009. godine najbrže su se zapošljavali bravari, piše Večernji list.
Njih 40 posto došlo je do posla u šest mjeseci od prijave na burzi. Nešto malo više kuharica i konobarica bilo je iste sreće. U Splitu su najbolje prolazili elektromehaničari, a u Osijeku kožari, pekari i soboslikari. Svijetlih primjera, kada su posrijedi radnici s četverogodišnjom srednjom školom, bili su mnogo rjeđi. U šest mjeseci uspio se zaposliti tek svaki treći računalni tehničar u strojarstvu, strojarski tehničar, tehničar cestovnog prometa te svaka treća medicinska sestra, kemijska i veterinarska tehničarka, dizajnerica odjeće... Zaposlila se i svaka druga farmaceutska tehničarka u šest mjeseci od prijave.
U Splitu je najbolje bilo tehničarima za mehatroniku, dok su se najviše namučili grafički tehničari. U 2009. godini nije se zaposlio ni svaki deseti.
U Rijeci je bilo i onih koji krizu gotovo da nisu osjetili. Riječ je o onima koji su imali diplomu stomatologije, farmacije, prehrambene tehnologije, industrijske elektronike.
U Splitu je čak 76 posto diplomiranih građevinara došlo do posla u šest mjeseci, kao i 75 posto strojara, ali i više od 80 posto profesorica hrvatskog jezika i stomatologinja.
U Osijeku su se tražili ratari, dok su u Rijeci burzu najmanje gledale profesorice matematike i informatike. Ono što je zajedničko za sva četiri grada brzo je zapošljavanje liječnika opće medicine, što ne začuđuje s obzirom na to da cijela Hrvatska vapi za njima.
No, nisu sve diplome jednako vrijedile. Do posla su najteže dolazili grafičari, filozofi, politolozi, novinari, pravnici, profesori tjelesnog odgoja te marketinški stručnjaci, piše Večernji list.
Vezani članci:
arti-201101030150006 arti-201012170024006
