U gotovo svakom zagrebačkom kvartu kruži ista priča. "Čuo sa da da taj otpad kolko god mi razvrstavamo on svejedno na Jakuševcu završi", kazao je jedan naš sugovornik.
Taj mit da se već razvrstani otpad baca u iste kamione, ne samo da je neistinit, nego i jako loše utječe na sve građane koji ionako samo traže izgovor da ne razdvajaju otpad – tvrde oni koji preuzimaju sortirani otpad.
"Naravno da ne ide sve u isti koš, svi materijali koji se odvoje se predaju dalje odvojenim sakupljačim ili reciklažerima", kazao je Željko Teufel iz Centra za reciklažu. A mit je nastao jer nerijetko u potrazi za zaradom kradljivci otpada dignu spremnik i za sobom ostave nered – a potom komunalni redari skupe s ulice sve zajedno.
"Jer se pored našeg zelenog otoka stvori jedna hrpa koja predstavlja miješani komunalni otpad koji se onda ne može prodati otkupitelju i dobiti nešto novaca za čistoću", tvrdi Mirka Jozić, pročelnica gradskog ureda za gospodarstvo.
A kada nema nereda, grad zarađuje. Prvo, natječajem odabere privatnika, potom gradski kamioni skupe odvojeno otpad sa zelenih otoka i odvezu ga u dvorište tog privatnika. Zagrebačko staklo tako završava u pogonu Vetropak u Humu na Sutli, sav papir preuzima tvrtka 3 kf, vlasnik Ivan Rezo, a plastiku preuzima CIOS na Jankomiru.
A s Jankomira potom sva zagrebačka plastika ide ovdje u Oroslavlje, potom se razvrstava na boce, tetrapake i ostalu ambalažu, pakira se u ovakve bale i potom prodaje najviše u Njemačku
Koliko privatnici zarade – poslovna tajna. Za koliko im grad prodaje otpad nije. U prvih osam mjeseci ove godine Zagreb je zaradio 498 tisuća kuna na plastici, 581 tisuću na staklu i 3 cijela 6 milijuna kuna na papiru.
Nije neka zarada - ali nije ni trošak jer, uvjeravaju nas, Zagrebu bi bilo puno skuplje da samostalno obrađuje otpad. Sve bi se to trebalo promijeniti kad se izgradi 13 velikih centara za otpad diljem Hrvatske, no grade se jako sporo.