Na Gornjem gradu u Zagrebu ovih dana nema gužve, tek pokoji fotoaparat hvata krov Crkve Svetog Marka. I Matoš je usamljen, oko njega obrasla trava - društva ni za lijek. Šetnica na Štrosu bez gužve, a ni pogled s vidikovca nije što je nekad bio. Tek rijetki turisti su unatoč pandemiji odabrali Zagreb.
''Čitala sam na internetu i pisalo je da samo trebamo popuniti
formular online kako bismo ušli u državu. Učinili smo to i došli
ovdje'', kaže nam Alexandra iz Italije.
''Ovdje sam kako bih letjela u SAD da vidim dečka. Zbog zabrane
putovanja provela sam 14 dana u Hrvatskoj jer nije u Schengen
zoni. Sama sam ovdje'', kaže Ilenia također iz
Italije.
Sam je i Zrinjevac, nema manifestacija i druženja na travi. U
Zagrebu je trenutno 1257 gostiju što je 79 posto manje nego lani,
a to malo turista najviše je došlo iz Poljske, Italije,
Francuske i Hrvatske.
Trg bi danas, da nema koronavirusa bio prepun grupa. Ovo je
jedina koju smo danas vidjeli, a turistički vodiči kažu možda i
najbrojnija ovog ljeta.
''Pad je značajan u odnosu na prošlu godinu i onu prije, pad
je vrlo vrlo velik. Ne bih o postocima, ali ću reći konkretno za
našu agenciju. Pad je za par tura dnevno na par tura mjesečno.
Što se tiče gostiju, oni su većinom iz Europe, rijetko je tko s
drugog kontinenta'', kaže turistički vodič Luka
Pelicarić.
Svi turisti koji dođu prije ture dobiju uputu o
epidemiološkim mjerama. Uz povijesne informacije o metropoli,
vodiči sada moraju dodati i pokoju o potresu. A potresno je sve
ovo vodičima jer posla za njih nema.
''Mi smo manja agencija tako da smo sve naše zaposlenike uspjeli
zadržati. Nismo bili srećom primorani na otkaze, ali mogu reći da
za razliku od prošlih godina nismo angažirali sezonske vodiče bez
kojih ne bismo mogli iznijeti sav taj posao'', kaže
Pelicarić.
Ni posla, niti gostiju nema u zagrebačkim hostelima. Onaj
najveći, u Tomićevoj nije otvoren od početka epidemije. Ima i
oznaku neuporabljivo, a u sobama su još ostaci potresa. Kafić u
sklopu hostela zatvoren je prije tjedan dana.
''Nažalost ne planiramo otvoriti, najvjerojatnije uopće jer je
hostel stradao u potresu, ovo je najveći hostel u gradu, a
nagodinu ćemo pokušati, ali ne vjerujemo da ćemo uspjeti'',
kaže voditelj hostela Mislav Butković.
Sudbina je to većine zagrebačkih hostela. Prošlih su godina
proživljavali renesansu, a danas su morali staviti ključ u bravu.
