Zakoni u Hrvatskoj, pokazala je barem dosadašnja praksa, postoje uglavnom da bi se kršili ili mijenjali po nahođenju naših političkih i ekonomskih prvaka. Po čemu se onda od većine ostalih zakona razlikuje onaj koji propisuje da Hrvatska mora raspisati referendum o ulasku u Europsku uniju u roku od 30 dana nakon potpisivanja pristupnog ugovora?
Referendum koji bi se održao 22. siječnja očigledno nije u skladu s tim zakonom jer je izvan propisanog roka. Osim toga, bilo je jasno kao dan da će to potpisivanje uslijediti pet dana nakon izbora, koji su donijeli kaos koji još uvijek traje. Kad smo već potpisali taj ugovor i ako je, s druge strane, jasno kao dan da nam nema u EU do Kosoričinog rođendana za 19-ak mjeseci, zbog čega taj referendumom mora biti baš u prvom, a ne, recimo, u osmom mjesecu nakon potpisivanja ugovora?
Vlasti u Hrvatskoj su ionako u svemu ignorirale građane po pitanju pristupanja EU, pa nema razloga da jednostavno ne nastave na tome raditi kao da je referendum davno obavljen i da su se građani izjasnili za Uniju. Što ih sprečava da lobiraju za ratifikaciju prije nego je referendum održan? Ništa.
Za što je točno kasno?
Godinama smo slušali oporbu, današnju vlast, kako je silno povrijeđena kriminalno netočnim biračkim popisima. I gle! Sad odjednom nemaju nikakvih problema s tim da se po istom popisu (prekobrojnih) birača održi referendum o povijesnom, ključnom, fatalnom, sudbonosnom i spasonosnom pitanju. Kako ih nije strah?
I što je našem predsjedniku Ivi Josipoviću? Sad je kasno za plakanje?! Što bi to, pobogu, trebalo značiti? Da referendum na koji požuruje ne znači ništa? Za što je točno kasno?
Vesnu PusićI zašto se ne sluša , a koja je fino objasnila zbog čega treba odgoditi referendum? Zašto nikoga, uključujući i premijera Zorana Milanovića, ne brine dogovor Sarkozyja i Merkelice o Uniji koja će utjecati na formiranje državnih proračuna? OK, ključna riječ je "disciplina" proračuna.
Ali opet, tko je imenovao Merkelicu za direktoricu i predsjednicu EU da bi ona sad tvrdila da je fiskalna unija neminovna i da je svima u interesu? Jedino demokratski izabrano tijelo u Uniji je parlament, koji je, očigledno, krajnje sporedan.
Demokratske snage u našoj zemlji nisu ni najmanje zabrinute time. Evo, teče i treći tjedan otkada smo Josipoviću uputili upit o njegovom stavu prema fiskalnoj uniji, a on ni pisma, ni maila, ni goluba nije vratio. Je li možda rano za plakanje u ovom slučaju?
Koga briga kako će referendum biti proveden?
No, da ipak postoji glas razuma u ovoj prisili na brzinski referendum koja se provodi po zamisli HDZ-a, koji je i napisao sporni zakon kojeg se Josipović planira držati, pokazao je GONG.
Oni su upozorili na nekoliko notornih problema. Prvi je glasanje izvan mjesta prebivališta. Vremena za njegovo rješavanje bit će do Sveta tri kralja, dakle na koncu blagdanskog maratona u kojemu će to ovisiti o našoj uspavanoj administraciji, kao i građanima kojima su blagdani također rezervirani za neke druge stvari, a ne prebacivanje birališta. Postupak, naravno, nije moguće provesti putem interneta jer "Plan 21. stoljeće" još nije proveden u državnim službama koje inzistiraju na pošti i faks-uređajima.
Nitko pojma nema tko će nadgledati referendum i koliko će točno koštati, budući da imamo samo privremeni proračun. Ali, kao što kaže Josipović, koji žali što se gotovo 90 posto građana osjeća neinformirano oko ulaska u EU, kasno je i da se plače nad regularnošću i parama poreznih obveznika.
No, najzanimljiviji je možda sljedeći argument koji GONG prezentira kao razlog za odgodu referenduma:
Uravnoteženo informiranje
"Prema preporukama Venecijanske komisije, javna sredstva za kampanju trebala bi biti ravnopravno raspoređena za informiranje o obje ponuđene opcije na referendumskom listiću. Dakle, jednaka sredstva trebali bi dobili i oni koji se iz realnih razloga protive pristupanju EU."
Ako u Hrvatskoj postoji građanin koji je među informacijama plaćenim iz državnog proračuna pronašao jednu koja ne ide u prilog ulasku u EU, zaslužuje da mu se za nagradu uruče ključevi novog Volkswagenovog Golfa.
Evo, nakon kampanje "Tu pripadamo", krenula je i ona "Vrijedi razmisliti, zar ne?". Odgovor na ovo pitanje je – "Ne", makar ako gledamo na to tko ga postavlja. Jer tko god da je razmišljao i smislio ovakvu kampanju, nije mu u cilju bilo potaknuti razmišljanje, pogotovo ne kritičko.
Ili stvarno trebamo razmisliti da bismo uvidjeli kako će carabinieri, kad Hrvatska uđe u EU, više voljeti hrvatsko more nego sve ove godine do sada? Bolje nam je da ne razmišljamo o poruci spota o potrošačkim pravima. Ispada da je EU izmislio zaštitu potrošača i da takvo što nije moguće provoditi domaćim zakonima.
Svaka njima čast, ali ipak zvuči malo neuvjerljivo. Točnije, 84 posto čitatelja našeg portala smatra da vrijeđaju inteligenciju. Kao i puno toga vezano za EU.
