Nešto sasvim suludo se dogodilo u Donjoj Bačugi, selu u Sisačko-moslavačkoj županiji. Kad su se poslije rata vratili u svoju kuću, dvoje povratnika u svom je voćnjaku pronašlo katoličku crkvu, točnije kapelu.
Izgrađena je ilegalno, na neriješenoj zemljišnoj čestici, bez projekta i bez dozvola, piše Slobodna Dalmacija.
Još je luđe što u selu ima tako malo stanovnika da crkva ne služi ničemu i nikome, a problem ne mogu riješiti već 20 godina.
Crkvu su zatekli u svom voćnjaku
Pravu pravcatu crkvu zatekli su u svom voćnjaku kada su se poslije rata vratili u Donju Bačugu.
"1999. smo se vratili i kad smo došli crkva uzidana. Cijelo selo je tu bilo, dolazio je pop tu iz Prnjavora. Nije iz Prnjavora nego iz Čunćića. Nisam mogla vjerovati, bilo ih je preko 30", kazala je Milja Slijepčević.
Crkva se nalazi u centru sela. To je bila Stevanova djedovina, dio zemljišta je darovao Općini, ali ne i parcelu na kojoj se jednim dijelom nalazi katolička crkva, odnosno kapela.
Graditelji za to nisu marili
"Koliko vama to zemljište znači? Pa cijeli život, to sam obrađivao oduvijek. Koliko je vas iznenadilo kada ste vidjeli crkvu? Jako, ali što da radim toranj je bio dignut", rekao je Stevan Slijepčević.
Da je to Stevanovo graditelji baš i nisu marili. Pa su na dijelom na tuđem posjedu izgradili crkvu bez papira.
Sagradili su je 1997. Hrvati prognani iz BiH koji su se u Donju Bačugu doselili nakon rata. Mještani nam kažu da je nekoć bila puna vjernika, ali posljednjih pet godina u njoj se mise ne održavaju.
Crkva nema vlasnika, sagrađena je ilegalno
Jer ta Crkva na papiru vlasnika nema, sagrađena je ilegalno. Što nam potvrđuju i u Sisačkoj biskupiji gdje kažu da ona s njima nema nikakve veze. Nema veze ni sa zagrebačkom nadbiskupijom, ni sa župom svetog Antuna Padovanskog na čijem se teritoriju nalazi.
U selu smo naišli i na Hrvate iz Bosne i Hercegovine. Kažu, njima je ta Crkva značila sve.
"Uh to je bila inicijativa sviju nas. Mi kad smo došli gledali smo da nešto gradimo, a ne da rušimo. Jedva smo preživjeli taj rat. Mogli smo se uvjeriti samo u onog gore tako smo i napravili tu kapelicu", rekao je Niko Josipović.
Dogovor nisu uspjeli postići
I oni bi htjeli da se riješe imovinsko pravni odnosi i da kapelica ponovno zaživi. U Sisačkoj biskupiji tvrde da su i oni bili spremni na dogovor s obitelji Slijepčević, iako nisu vlasnici, ali da dogovor nisu uspjeli postići.
Dogovor je bio da gospodin Slijepčević proda svoj voćnjak župi te bi ga se na taj način obeštetilo. Kapelu bi tako bilo moguće legalizirati, a ponuda koja mu je nuđena bila je daleko viša negoli su cijene zemljišta u ovom kraju. Gospodin Slijepčević na žalost više poslije toga nije htio surađivati s odvjetnikom koji je tražio potrebnu dokumentaciju, a odvjetnik je rekao biskupu da gospodin Slijepčević ne želi prodati svoj voćnjak nego samo 2-3 metra koliko mu je kapela ušla u posjed.
Dogovora nema već 20 godina pa je priča iz Donje Bačuge dospjela u medije. U selu osim crkve nema gotovo ništa.
"Ima pravoslavna crkva, jedna trgovina", kazao je Milan.
"Tu živimo od 2000. imam sinove tu i u Srbiji. Živim od suprugove mirovine", rekla je Ana Grubišić.
U mjestu živi svega 147 ljudi
Prema posljednjem popisu stanovništva ovdje živi 147 ljudi. Velik Broj Hrvata iz Bosne koji je ovdje išao na misu je odselio, a crkva koja im je bila utočište zjapi prazna. No, Slijepčevići žele da se to napokon riješi i da im netko plati ono što je njihovo.
"Neka plate, ne smeta nikom, nigdje nije da se radi na tuđoj zemlji, a da se ne plati", kazala je Milja Slijepčević.
Dok se ne riješe imovinsko pravni odnosi crkva koja se manjim dijelom nalazi na parceli obitelji Slijepčević, a većim dijelom na parceli u vlasništvu Grada Petrinje ostaje ničija crkva bez papira.