Pomoćni kuhar, domar, dostavljači, vozači. Sve su ovo pomoćni poslovi na koje se u jednom zagrebačkom domu za starije nije javio baš nitko. Poslodavac je zato iskoristio mjeru Zavoda za zapošljavanje i zaposlio azilante. Nakon pola godine edukacije, bračni par iz Irana odradio je svoj prvi dan na novom poslu. I nisu umirovljenici u Gajnicama jedini kojima će kuhati azilanti - neki od njih pripremat će hranu i na zagrebačkom Adventu.
Pribor za tetoviranje zamijenio je kuhinjskim nožem. Samir je u Iranu radio kao tattoo majstor, a sad sa suprugom Puryom radi kao pomoćni kuhar u domu za starije i nemoćne.
"Volim hrvatsku hranu jer nije drugačija od naše hrane. Što na primjer? Čevapćići. Isti su kao naš kebab i volim ih", kaže Samir Boniani, azilant iz Irana.
Voli Hrvatsku, ali ne padeže i vegetu. Jedno je za njega preteško, a drugo se, kaže, nepotrebno miješa u sve. Padeže je prvo naučio na njemačkom, jer je godinu dana živio u Austriji.
"Zbog Dublinskog sporazuma morali smo se vratiti u Hrvatsku. Stigli smo ovdje prije dvije godine. Na početku ništa nismo znali o Hrvatskoj, samo smo željeli započeti novi život", kaže Samir.
I to su uspjeli. Prvi su azilanti koji su dobili posao preko burze uz mjeru "osposobljavanje na radnom mjestu". U ovom Sanatoriju ih je devetero, petero će nakon mjere ostati.
"Trebalo ih je prvo naučiti da imaju radno vrijeme i da na vrijeme trebaju dolaziti na posao. Recimo situacija žiro račun. To je za njih nepoznanica, baš kao i da tekući moraju u banci otvoriti. Kod njih je plaća tjedno, ovdje je mjesečno. Oni ne znaju razliku između bruta i neta", kaže Pavo Ćorluka, vlasnik sanatorija Ćorluka.
Samir i Purya kao pomoćno osobolje u kuhinji na mjesec dobiju
2700 kuna. Dok traje mjera poslodavac prima 700 kuna za
mentorstvo. Najmanje 30% daje mentoru, ostalo ide na diprinose.
Država još daje 7000 kuna za školovanje, ali to ide
školi.
I to nije sve. Samir i Purya najprije su morali biti prijavljeni
na burzi, pa ovjeriti izjavu da imaju osnovnu školu i onda
otvoriti tekući račun u banci. Ni to nije sve. Za drugi dio
papirologije brinula je voditeljica projekta.
"Ispratiti njihovu prisutnost na osposbljavanju, moram slati izvještaje. Moram pratiti tijek tog novca, zadužnice, moram pratiti troškove mentoriranja, pa izvješće da je mentorstvo uplaćeno, pa troškovi liječničkog pregleda. Znači ima administracije", kaže Spomenka Knežević, voditeljica pravne službe i projekata zapošljavanja azilanata.
U ovom trenutku 112 azilanata traži posao preko Zavoda za zapošljavanje, a neki od njih radit će na Adventu. Marin Medak traži 30 radnika - desetero će dobiti stalni posao.
"Nama nedostaje pomoćnih radnika. Nigdje ih ne možemo naći. Obratili smo se HZZ-u. Sad je sve u procesu pregovora i dogovorili smo da ti isti azilanti dođu kod nas", kaže Marin Medak, vlasnik restorana.
Proceduru su započeli, slijede intervjui. Ove godine je bilo 240 prijava azilanata na burzu i 110 odjava jer su posao dobili. Riječ je o broju prijava i odjava, a ne osoba.
"Mislim da je to izvanredna mjera da se ti isti azilanti ukope u društvo. Ja mislim da svi koji žele raditi dobri ljudi. I tu nema puno rasprave po meni. Tko želi raditi staviti lopatu na leđa za mene je dobar čovjek", kaže Medak.
Na posao u sanatoriju mogao se prijaviti bilo tko, jer mjera to
omogućava. Ali nije.
Učinili su to ovi ljudi.
"Prvi put kad sam došla u Zagreb bilo je teško, jer smo zapravo živjeli u prihvatilištu u Kutini. To je bilo loše, ali sada hvala Bogu sve je dobro. Imam želju samo da nas moj otac dođe posjetiti", kaže Purya Javidi.
Od 2012. uz pomoć države zaposlilo se svega 19 azilanata. Purya i Samir jedni su od rijetkih koji žele ostati u Hrvatskoj.
