Uskoro će biti mjesec dana otkako su tragično preminuli Matija Capar i Oskar Kadrnka, voljeni igrači Futsal Dinama. Jučer se na zagrebačkoj Šalati okupilo mnoštvo koje je priredilo veličansten oproštaj od Capija i Oskara.
Tribine i teren su bile prepune navijača, Zagrepčana i Šibenčana i svi su kao jedno rekli posljednje "Zbogom". O zagrebačko-šibenskom dvoboju održanom u utorak na Šalati oglasio se i Futsal Dinamo, a njihov dirljiv izvještaj prenosimo u cijelosti:
"To mu je bila najdraža pjesma. Prije skoro svake utakmice dolazio bi do navijača i priupitao hoće li se ona pjevati. I logično je da je upravo ta od svih Dinamovih pjesama Capijeva najdraža – govori o borbi do samog kraja, do posljednje kapi krvi i znoja, onako kako je on igrao svaku utakmicu. I baš ga je „Moj Dinamo život si mi ti“ sinoć ispratila u vječnost, skupa s njegovim miljenikom Oskarom.
Zagreb se od njih oprostio onako kako su oni živjeli cijeli svoj život – haklom na Šalati. A tu Šalatu obavija neopisiv šarm – kao da nadvišenim položajem i pogledom nad gradom pazi svoj Zagreb, i kao da se u Zagrebu događa samo ono što je na Šalati. A jučer je, vjerujemo, barem na nekoliko trenutaka, tako zaista i bilo. Par minuta šutnje i spuštenih pogleda u kojima smo razmišljali o svemu što se dogodilo nakon koje je uslijedila grmljavina i bakljada Bad Blue Boysa na zaustavilo je vrijeme u ostatku grada. Uistinu, postojala je samo Šalata, koja je poput srca grada tukla jače nego ikada, u spomen na naše anđele. Tamo, visoko na tom brdu, kao da smo se za trenutak ponovno spojili s njima, na modrom nebu iznad Zagreba. I svatko tko je bio gore jučer, mogao je osjetiti da su oni s nama. I premda oni idu dalje, prije toga su nas morali naučiti važnu stvar. Naučili su nas koliko je ovaj svijet i život relativan, kako te samo sekunda dijeli od konačnog susreta sa sudbinom i kako je jedino što ćeš ikada ostaviti za sobom ljubav koju si dao drugima i drugi tebi. A jučer smo mogli vidjeti kako izgleda kada se ta ljubav dijeli, bezrezervno i beskompromisno. Naučili su nas koliko je lijepo voljeti, koliko god tužno i bolno to nekad bilo. Dva dečka iz Zagreba, jedan s Trešnjevke, a drugi iz „Laginjine“, tiho su stigli na ovaj svijet, igrali nogomet i onda ga glasno napustili, zauvijek promijenivši naše živote.
Dinamova vojska se, na nesreću nas koji ostajemo ovdje, a na sreću onih koji su na boljem mjestu, povećava. Jučer smo Capija i Oskara pridružili Čulji i Kužeu. I koliko god nas straši i ljuti to što ne znamo na koji način se bira momčad za nebeski hakl, toliko nas ispunjava spoznaja da postoji toliko ljudi koji su iza nas u dobru i u zlu, u životu i u vječnosti.
Hvala Vam svima koji ste nam to sinoć dali do znanja. Hvala i drugom licu Dalmacije koje je uveličalo jučerašnji događaj. Konačno, hvala svima onima koji su se svih ovih dana javljali, pitali i pomagali, a sinoć nisu mogli doći. Za Oskara i Capija. Za vječnost", napisali su.
