Usred krša Zagore nalazi se božićno selo u Dolcu Gornjem. U njemu je gotovo dva i pol milijuna lampica. Da ih je poredati jednu pored druge bile bi duge 48 kilometara.
Zaposlenih je više nego stanovnika, a i životinja je bar pet puta više. Sa životinjama je, zapravo, sve i počelo pa bi se imanje moglo opisati kao božićni zoološki vrt.
Rođeni Solinjanin Tihomir Lučić ni sam nije mislio da će od sela ikad išta biti kada je krenuo u avanturu na svojoj djedovini zajedno sa suprugom Kristinom.
Radili su dvije godine, a ni sami ne znaju koliko su novca i živaca utukli. Posjetitelja je bilo čak i iz Abu Dhabija, Novog Zelanda. Preko tjedna ih je bilo 500-injak po danu, vikendom i četiri puta više.
''Tko u čuda vjeruje, taj čuda i stvara i mislim da je uistinu to tako. U selo od 11 stanovnika dovest 30 tisuća posjetitelja mislim da je to uistinu dokaz da se sve može, nema toga što se ne može. U reakciji djece najviše guštamo, reakcija djece kad ih ja čujem da trče put Djeda Božićnjaka i viču Djedice, djedice. Ta cika, vriska, djeca su mi broj jeda'', kazala je vlasnica Kristina prošle godine za RTL-ovu Potragu.
Nažalost, ove godine je posve druga priča. Zbog pandemije su uvedene nove mjere koje zabranjuju okupljanja.
Vlasnik Tihomir je poslao tužnu poruku:
''Evo sve vas zajedno pozdravljam iz najtužnijeg božićnog sela u zadnje tri godine gdje je uloženo toliko ljubavi i tolio truda, a o financijama nećemo ni pričati. Ne znam... Samo mogu izgovoriti Oliverove stihove: 'Dobro jutro, tugo, gdje si bila ti do sad'. Sve ste nam uzeli - od slobode kretanja, prava na rad... Ja samo mogu još jedno reći, a to je - laku noć, Hrvatska.''
