Za vrijeme Domovinskog rata s još nekolicinom kolega iz Hrvatske i BiH radila sam kao prevoditeljica za jednu francusku humanitarnu organizaciju. Program u kojem smo sudjelovali zvao se "Psihološka podrška izbjeglicama i prognanicima", a da bismo traume ljudi s kojima smo radili što lakše podnijeli, morali smo i sami proći svojevrsnu psihološku obuku kao pripremu za rad.
Termin koji se tijekom obuke najčešće spominjao bio je "mehanizam obrane". Po onome što smo na obuci učili, mehanizme obrane koristimo najviše kad netko takne u nešto što nas posebno boli, drugim riječima kad netko "čačka" po našim ranama. Zanimljiva stvarca za naučit – čovjek postane svjestan nekih svojih reakcija kojima se brani od suočavanja sa stvarnošću. Naprimjer žena koju muž psihički zlostavlja, neće reći da je on njen zlostavljač, nego da joj muž ima "malko prijeku narav" ili da je "malo težak". Mehanizam obrane je i kad recimo imate višak kila zbog previše hrane i premalo kretanja, ali svima uokolo tvrdite da "skoro ništa ne jedete" i da je stvar u metabolizmu, genima, horoskopu i ozonskim rupama.
Izbjegavanje
Kad smo dobro svladali osnovne termine i mehanizme svekolikih obrana i zaštita, te nakon što smo mjesecima radili po dvanaest sati dnevno, ja i ostali "naši" zaključili smo da smo za svoj rad premalo plaćeni. U skladu s tim zaključkom zatražili smo ili smanjenje radnih sati ili veću plaću za isti broj sati. Odgovor naših francuskih poslodavaca je bio: "Vi, ustvari, ne želite veću plaću. Traženje veće plaće je vaš mehanizam obrane jer vam je jako bolno raditi s izbjeglicama. Naime, sve te teške ratne priče pogađaju vas na osobnoj razini i očito je da tražite način da ih izbjegnete." Dobro, dijelom su bili u pravu. Mi bismo rado bili izbjegli izbjeglice i njihove traume, i ne samo to, nego bismo najradije bili izbjegli i rat, da je bilo moguće. I izbjeglice bi također bile rado izbjegle izbjeglištvo. Takav je narod na ovim prostorima, stalno bi nešto izbjegavao, jel'te. Razmaženi, eto kakvi smo.
Mehanizmi obrane
Nakon izjave naših nadređenih ostali smo zatečeni, malo mozgali i promozgali, a zatim sam ja, kao najlaprdavija, izabrana za pregovarača. Došla sam pred poslodavce i rekla: "Dragi naši, nakon kraćeg razmatranja vaše tvrdnje da je naša potreba za većom plaćom, ustvari, samo naš mehanizam obrane, zaključili smo da su naši mehanizmi obrane postali vaši mehanizmi obrane jer vam se živo fućka za to što nas eksploatirate i jer nam ne želite povisiti plaće."
Ali nisu ni Francuzi veslo sisali, pa dobih promptni odgovor po kojemu je naše uvjerenje da su naši mehanizmi obrane, ustvari, njihovi mehanizmi obrane još jedan naš, novi mehanizam obrane. Na to sam uzvratila da je njihova tvrdnja da je naša tvrdnja da su naši mehanizmi obrane postali njihov mehanizam obrane samo još jedan naš novi mehanizam obrane, ustvari, samo još jedan njihov, sofisticiraniji mehanizam obrane. Ako ovo sad niste baš povezali i shvatili, to nije stvar toga da ja nisam dovoljno jasno napisala, nego se radi o vašem mehanizmu obrane jer čim čovjeku počnete pričati o mehanizmima obrane, on vas napadne sa svim svojim mehanizmima obrane na gotovs. Priča je na kraju poprimila razmjere apsurda tipa što je bilo prvo, kokoš ili jaje, tj. čiji su se mehanizmi obrane prvi uključili, i je li prvo bila mala plaća ili mehanizmi i slično.
Mehanizmi obrane hrvatske vojske
I tako bi to prepucavanje s mehanizmima i obranama bilo potrajalo tko zna dokad da u međuvremenu mehanizmi obrane hrvatske vojske od srpske vojske nisu doveli do završetka rata. Francuzi su otišli drugdje po svijetu humanitarno proučavati i potplaćivati neke druge mehanizme i organizme, a mi smo ostali tu, svoji na svome, sada napokon u prilici raditi za svoje, hrvatske poslodavce i njihove firme.
I tek smo tad shvatili da su Francuzi, što se tiče manipulacije mehanizmima obrane, bili mila majka. Ma, totalni amateri. Uzmimo recimo izjavu premijera Milanovića: "Vlada je u kratkom vremenu od 100 dana donosila mnoge odluke. Neke od njih naizgled ljudima ne čine dobro, no srednjoročno i dugoročno svakako su korisne. Alternativa je bježanje od problema, a takvi nećemo biti."
Bijeg od problema
Shvatio i on da pobuna pučanstva u vezi s "bolnim rezovima", ustvari, nije realan strah usko vezan uz možebitni potpuni gubitak elementarnih sredstava za preživljavanje, nego čisti bijeg od problema. I ne može se reći da nije u pravu. Naime, kad Vlada neku od svojih odluka koje nam "naizgled ne čine dobro" primijeni i slijedom iste, što ja znam, krkne nekoliko brodogradilišta, onda je to mjera koja, i dugoročno i kratkoročno, malog čovjeka uvali u probleme.
I onda mali čovjek, plašljiv i razmažen kakav već jest, želi pobjeći od tog problema. Francuzi bi rekli, školski primjer mehanizma obrane.
Rezimirano, mehanizmima obrane se služe ljudi koji su izgubili kontakt sa stvarnošću. Ovih dana najavljeno poskupljenje struje će potvrditi koliko radikalan taj gubitak kontakta može biti. Kućanski aparati malog hrvatskog čovjeka će masovno izgubiti kontakt. S električnom energijom, zbog neplaćenih računa. A premijer nam sabrano i pragmatično objašnjava kako se ne može "jedan proizvod prodavati ispod cijene unedogled".
Premijeru, kuc, kuc, ima li koga kod kuće? Znate li da prosječan građanin ove zemlje već ne može plaćati struju? Znate li da mu je taj "podcijenjeni" proizvod već odavno preskup? A preskup mu je zbog pametnih odluka ove i prethodne vlade. Narodskim, neekonomskim, jednostavnim rječnikom rečeno, zbog "bolnih rezova" kojima ste mnoge ostavili bez posla i prihoda. Nije struja ta koja se prodaje "ispod cijene unedogled", premijeru. Ispod cijene su prodani dostojanstvo, egzistencija i zdravlje većine građana ove zemlje. I prodavat će se, vjerojatno, unedogled. Osim ako nam kojim slučajem ne prorade mehanizmi obrane. A kad se mehanizam obrane pokrene u cijelom jednom narodu, onda on, suprotno teoriji, neće pokazati da smo izgubili vezu sa stvarnošću. Nego da smo napokon uspostavili kontakt s istom.
