Damir Vanđelić, privremeni ravnatelj Fonda za obnovu Grada Zagreba, slovi za jednog od najboljih hrvatskih menadžera. U ratu zarobljenik u logoru u Glini, svojedobni kandidat za mandatara Vlade HDZ-a i Mosta, vlasnik imovine od 20-ak milijuna kuna. O njegovoj prošlosti, planovima za maksimalno transparentnu obnovu, ali i šuškanjima da bi mogao biti kandidat za gradonačelnika, s njim je razgovarao Petar Panjkota.
Gospodine Vanđeliću, kako je uopće došlo do toga da baš vi budete izabrani kao čelna osoba na ovom projektu, koji je jedan od najvećih u povijesti države?
Trebao sam biti jedan od suradnika koji će raditi na tome, ali sam zamoljen da samo ovo radim, budući da imam određene kompetencije, 24 od 28 godina radnog staža bavim se sličnim stvarima. Ovo je izrazito kompleksan projekt i kako potresa nije bilo 120 godina zapravo je teško naći nekoga tko bi se s time znao nositi. Ovo jest određeni izazov i zato sam se toga primio, a najvažniji zadatak od svega je to ispravno postaviti.
Kako gledate na to da osam mjeseci nakon potresa ova zgrada i dalje ovako izgleda? Jesu li se po vama stvari u gradu već trebale početi događati, je li obnova već trebala krenuti? Trebali su tjedni da se šuta s gradskih ulica makne.
Slažem se. Ovo su tzv. hitni popravci, i ovaj zabat koji je pao i šuta koja se tu nalazi, temeljem zahtjeva prema Ministarstvu mogla su biti odobrena sredstva kako bi se ovo moglo riješiti. Ovo predstavlja smetnju u prometu i ugrozu građanima.
Prioriteti u obnovi
Ukupna vrijednost projekta se procjenjuje na 42 milijarde kuna. Što su prioriteti, ako se o njima može govoriti? Na što će ići glavnina novca?
Kako je Zakon definirao konstelaciju, javni objekti trebaju biti obnavljani od vlastitih osnivača ili onih koji koriste te prostore, dakle govorim o školama, fakultetima, zdravstvenim ustanovama itd. Što se tiče privatnog segmenta, tu se procjenjuje da je riječ o 6500 zgrada, za to je nadležan Fond i on bi trebao osigurati provođenje odluka koje donosi Ministarstvo. Dakle, sistem je - zahtjev građana, odluka Ministarstva, provođenje Fond.
Strahujete li eventualno od prebacivanja odgovornosti između Ministarstva i Zavoda za prostorno uređenje, kad će biti u pitanju realizacija ili spora izvedba nekih dijelova projekta?
Mi ovdje govorimo o stručnim poslovima koji su vrlo konkretni. Mislim da i Ministarstvo i Fond i Zavodi će u tom segmentu biti vrlo razvidno tko koči koji posao. I onda će i građanima i vama iz medija biti vrlo jednostavno za razlučiti tko je taj koji posao zaustavlja. To su stručni poslovi, tu nema velikog prostora za manipulacije.
U svrhu transparentnosti je i ono što ste također spomenuli, potencijalne press konferencije svaka dva tjedna o svemu što se zbiva?
Press konferencije treabju biti onom dinamikom koja vama odgovara, i mislim da je najbolje da imamo stalnu komunikaciju. Moja intencija je da svi troškovi Fonda budu potpuno razvidni, dakle neće biti niti jednog troška za koji vi nećete znati, niti jednog ugovora kojeg vi nećete moći vidjeti.
Niste još ni zasjeli na čelo Fonda, a već se u Saboru vaše ime spominjalo u raspravi o Zakonu o lokalnim izborima kao Lex Vanđelić. Kako ste to doživjeli?
Očito netko ima politički strah od mene. U ovom trenu on nije opravdan, nitko ne mora biti ugrožen, ja se bavim Fondom.
Gradonačelničke ambicije?
Sve je to bilo izazvano time što se počelo spekulirati da biste se uključili u utrku za gradonačelnika. Imate li vi uopće u ovom trenutku takve ambicije?
Ne.
Postoji li mogućnost da se takva situacija izrodi?
U ovom trenutku to ne vidim.
Druga stvar je da je šira javnost za vas prvi put čula koncem 2015. u kontekstu mandatara sa sastav nove vlade HDZ-a i Mosta što je na kraju bio Tim Orešković. Kako pamtite te događaje danas?
Nisam član niti jedne stranke, tehnički imam određenih kompetencija, zajedno s ekipom koja je tada bila izabrana koji su također bili vrlo kvalitetni ljudi bio je to zadatak da mi na nekoliko mjeseci "čuvamo kuću". To sam tada prihvatio. Da budem mandatar na četiri godine nikad nisam prihvatio, niti sam to bio u stanju napraviti.
Još jedan zanimljiv moment iz vaše biografije jest i da ste za vrijeme rata pola godine bili u srpskom zarobljeništvu u Glini, a onda ste naknadno rekli kako vam uopće nije žao što ste bili u zarobljeništvu. Zašto?
Shvatio sam da je to nešto što me na određeni način učvrstilo u onome kako me majka odgajala i idealima koje čovjek ima u životu. S druge strane, očvrsnulo me da odluke koje donosim čovjek treba donositi, jer jednostavno smo vrlo kratko ovdje i mislim da zato treba živjeti ispravno.
