Karantene se prazne, nema više ograničenja kretanja po Hrvatskoj. Nažalost nije to današnja vijest, nego vijest iz Večernjeg lista na današnji dan, 14. travnja 1972. kada je situacija bila pa dosta slična: bivšom Jugoslavijom harale su velike boginje.
I tada su svi koji su stizali sa zaraženih područja morali u karantenu, ne na 14 nego na 8 dana. I tada smo imali Stožer, ali se zvao Štab.
I tada je u medijima postojao semafor oboljelih i mrtvih, i tada je bilo ograničeno kretanje, ali nije bilo e-propusnica nego žutih kartona, koje su građani dobivali nakon cijepljenja. Tada je postojalo cjepivo i bez potvrde o cijepljenju se nije moglo nikamo.
I tada su se nosile maske, i tada je naglo skočila svijest o higijeni, i tada je ulicama hodala vojska, kao sada policija i tada su mnoga mjesta bila u karanteni. Oboljeli nisu bili u samoizolaciji, nego u bolnicama, hotelima, motelima, školama, pišu Vijesti.hr.
U Hrvatskoj nije bilo mrtvih ni oboljelih
Bolest koja počinje visokom temperaturom, pa slijede plikovi i kraste, a onda otkazivanje organa i smrt je u Jugoslaviji ubila 40-ero ljudi, barem je to bila službena brojka. U Hrvatskoj nije bilo mrtvih ni oboljelih. Borba s bolešću je trajala dva mjeseca.
Iskusna virusologinja Ana Gligić, 1972. godine, u vrijeme variola vere, bila je šefica Nacionalnog referentnog laboratorija. Evo kako danas gleda na koronavirus.
"Pasažiranjem sa čovjeka na čovjeka je virus oslabio. Izgubio je neke osobine divljine iz koje je potekao. Drugo što je bilo bitno da se stvorio kolektivni imunitet. Zbog velikog broja oboljelih stvara se imunitet prema virusu. Ljudi postaju neprijemčljivi i to je jedna velika barijera. Imamo i situaciju da su ljudi pažljiviji", kazala je umirovljena virusologinja Ana Gligić.
