Većinski izbori - tip izbora u kojima se
pobjednik bira relativnom ili apsolutnom većinom glasova birača.
Glavni smisao većinskih izbora nije pravedno političko
predstavljanje društvenih skupina i političkih stranaka nego
stvaranje djelotvorne i odgovorne vlade. Hotimičnom
natpredstavljenošću glasovno najjače stranke, koja je “ugrađena”
u sama institucionalna pravila i mehanizme većinskih izbora,
stvara se njezina umjetna mandatna većina u parlamentu koja služi
kao sredstvo za osnivanje stabilne i djelotvorne jednostranačke
vlade. Svim oblicima većinskih izbora zajedničko je većinsko
pravilo odlučivanja, a razlikuju se prema nizu institucionalnih
modusa provedbe. Pokazali su se prikladnima i funkcionalnima samo
u vrlo homogenim društvima koja su uglavnom podijeljena jednim
glavim rascjepom koji ne nadilaze niti znatnije presijecaju drugi
obrasci polarizacije. Nepluralna struktura društva omogućuje
političko natjecanje dviju velikih političkih stranaka ili dvaju
velikih političkih blokova i njihovo smjenjivanje na vlasti.
Većinskim se izborima pripisuje niz prednosti: stabilna
parlamentarna većina i vlada, jasni odnosi većine i manjine,
vlasti i opozicije, te razmjerno laka smjena stranaka na vlasti,
mogućnosti birača da se u izborima suoče s jasnom dvojbom o tome
hoće li glasovati za vlast ili opoziciju, te olakšavanje toga
izbora mogućnošću jednoznačnog pripisivanja odgovornosti za
politiku u proteklom razdoblju samo jednoj stranci. Kritičari
većinskih izbora ukazuju na njihovu nepravednost u predstavljanju
političkih manjina, isključenje malih stranaka koje nerijetko
predstavljaju etničke, vjerske, rasne ili kulturne manjine,
izrazitu podpredstavljenost žena, mogućnost manipuliranja u
izbornom postupku i dr.
Većinski izborni sustav - tip izbornog sustava
utemeljen na većinskom pravilu odlučivanja o izbornom pobjedniku
i funkcionalnom načelu tvorbe stabilne i djelotvorne
parlamentarne većine i jednostranačke vlade. S obzirom na glavne
strukturne elemente – broj i vrstu izbornih okruga, oblik
izbornog natjecanja i strukturu glasovanja – različiti autori
nude različite klasifikacije većinskih izbornih sustava. E.
Lakeman razlikuje samo izbore relativnom većinom u jednomandatnim
i višemandatnim okruzima i izbore apsolutnom većinom u
jednomandatnim i višemandatnim okruzima. Th. T. Mackie i R. Rose
razlikuju izbore relativnom većinom, izbore apsolutnom većinom i
alternativno glasovanje. D. Nohlen razlikuje 1. izbore relativnom
većinom u jednomandatnim izbornim okruzima; izbore apsolutnom
većinom u jednomandatnim okruzima; većinske izbore s
predstavljanjem političkih manjina (klasičan je primjer sustav
ograničenoga glasovanja), većinske izbore u malim višemandatnim
izbornim okruzima do pet mandata, koji strukturno odstupaju od
standardnih većinskih sustava, ali im je srodan po usmjerenosti
na tvorbu većine, većinske izbore s dodatnom razmjernom listom.
Primjenjivali su se u izborima u svim zemljama do potkraj XIX. i
početka XX. st. U suvremenom su svijetu izgubili utrku s
razmjernim sustavima, ali su se još održali u znatnu broju
zemalja, poglavito u Africi i Aziji. Prevladavaju u zemljama s
autokratskim političkim režimima u kojima nije dopušteno ili je
ograničeno slobodno stranačko natjecanje, te preostaje natjecanje
pojedinačnih kandidata koji ne moraju pripadati političkim
strankama. Istodobno, među zemljama s većinskim izbornim
sustavima nalaze se i najstarije, najveće i najstabilnije
demokracije u svijetu: Velika Britanija, Francuska i SAD. Često
su izraz institucionalnoga kolonijalnog naslijeđa jer su nastali
“uvozom” političkih insti tucija iz Velike Britanije i Francuske
kao dviju najvećih kolonijalnih sila u povijesti. Osim toga,
opstaju i kao dio komunističkoga institucionalnog nasljeđa, čiji
je sastavni dio bio dvokružni izborni sustav.
Vlada - najviše tijelo izborne vlasti koje čine izabrani ili imenovani dužnosnici. U suvremenim predstavničkim demokracijama vlade biraju ili potvrđuju parlamenti kao najviša zakonodavna tijela. Formalna i neformalna investitura - dva su glavna oblika uspostave vlada. Formalna investitura podrazumijeva da vladu bira i opoziva parlamentarna većina. Neformalna investitura ne podrazumijeva aktivnu potporu parlamentarne većine, nego samo nepostojanje izričitog protivljenja većine zastupnika uspostavi vlade. Mandat vlade može završiti zajedno s mandatom parlamenta ili neovisno o njemu. Mandati vlade i parlamenta prestaju zajedno kad se raspišu redoviti ili prijevremeni parlamentarni izbori, dok mandat vlade može završiti tijekom trajanja jednog zakonodavnog razdobolja kad vlada sama odstupi ili kad joj parlament izglasa nepovjerenje. Glavni je instrument opoziva vlade glasovanje o nepovjerenju u parlamentu. Vladu čine ministri koj se dijele na resorne ministre i ministre bez portfelja. Vladu vodi premijer (prvi ministar, ministar-predsjednik, kancelar i sl.) koji je u parlamentarnim sustavima vlasti najmoćnija politička ličnost u zemlji. Vlada odlučuje većinom glasova ministara, osim u posebnim slučajevima. Dva su temeljna tipa vlada: jednostranačke i koalicijske vlade, pri čemu posljednje mogu biti manjinske i većinske. Na tip vlade presudno utječe izborni sustav.