Jesmo li naučili što nam nedostaje? /

Pandemija će za posljedicu imati bijeg iz gradova u zelenilo, za one koji će si to moći priuštiti

Image
Foto: Andreja Žapčić / RTL

Preduvjet za zdrav, ugodan i lijep život ljudi u gradu je urbano zelenilo

30.4.2020.
9:40
Andreja Žapčić / RTL
VOYO logo

Imajući na umu da su gradovi i zgrade oduvijek bili oblikovani i bolešću, jedna od dobrih strana pandemije koronavirusa mogla bi biti i način na koji poimamo prostor što znači da bismo mogli ponovno otkriti vrijednost parkova i zelenih površina grada te javne infrastrukture poput zahoda i fontana s pitkom vodom i mogućnostima pranja ruku.

VEZANE VIJESTI

Tekst se nastavlja ispod oglasa

Stisnuti u četiri zida mnogi su već proteklih tjedana osjetili važnost urbanog zelenila. Neki su ga možda tek sada otkrili jer zidove kuća i stanova nisu mogli zamijeniti primjerice zidovima šoping centara dok bi nekima i inače utjeha bila priroda kad bi imali barem zeru više vremena odahnuti od naganjanja prihoda.

Urbano zelenilo je jedini prirodni, živi element, urbane strukture

Već sada oko 70 posto europskog stanovništva živi u gradovima, a preduvjet za zdrav, ugodan i lijep život ljudi u gradu je urbano zelenilo čije se funkcije može svrstati u nekoliko kategorija: biološko-sanitarno-higijensku, dekorativno-estetsku, kulturno-obrazovnu, zdravstveno-rekreativnu i ekonomsku.

Tekst se nastavlja ispod oglasa

Ukratko: krošnje drveća i grmlja, osim što stvaraju sjenu, apsorbiraju dio sunčeve radijacije i putem evapotranspiracije (disanja i isparavanja) povećavaju relativnu vlažnost zraka i snižavaju temperaturu zraka. Zelenilo apsorbira CO2 i oslobađa kisik te filtrira štetne plinove i zadržava čestice prašine. Također, zelenilo smanjuje snagu vjetra i snižava nivo buke te pozitivno utječe na bioraznolikost vrsta, kao stanište urbanom biljnom i životinjskom svijetu.

Sve ovo dodatno dolazi do izražaja u vrijeme ove pandemije zbog mogućnosti kretanja većeg broja ljudi u prostoru van kuća, a u kojemu je moguće održavati fizičku distancu, te nekoliko znanstvenih studija koje su pokazale da je onečišćeni zrak povezan s višim stopama smrtnosti od koronavirusa.

Image
Foto: Marko Prpic/PIXSELL

VEZANE VIJESTI

Ne čudi onda da si svi koji žive u gradovima u ovo doba pandemije postavljaju pitanje: 
kako se dočepati svog komadića zelenila da bi protegnuli noge, udahnuli svjež zrak, odmorili se od zabrinutosti i stresa, prepuštajući se zelenoj moći prirode? Istaknuli su to za RTL.hr čelni ljudi Hrvatskog društva krajobraznih arhitekata (HDKA) Mario Jukić i Barbara Klemar te upozorili: ''Svi gradovi imaju određene kapacitete postojeće i uređene zelene infrastrukture koja se u ovo vrijeme koristi do maksimalnih kapaciteta, a s nadolaženjem toplijeg vremena to više neće biti dovoljno''.

Tekst se nastavlja ispod oglasa

'Zelena infrastruktura može spasiti život'

''Zelene površine, ako postoje, nisu ravnomjerno raspoređene gradom i nisu svima jednako dostupne - nismo svi jednako pokretni, nemaju svi automobile i bicikle. U gustim urbanim cjelinama zelena infrastruktura svodi se na rijetke točkaste površine malog kapaciteta - manje parkove, zelenilo pred zgradom i slično, koje moraju jednako poslužiti i djeci za igranje, i za rekreaciju, i šetnju starijih. To je nedovoljno i u normalnim okolnostima, a kamoli u slučaju ovakve pandemije, kada prostorni kapacitet za održavanje sigurne udaljenosti znači razliku između života i smrti u krajnjem slučaju’’, istaknuo je Mario Jukić, predsjednik HDKA.

Image
Foto: Tomislav Miletic/PIXSELL

VEZANE VIJESTI

Tekst se nastavlja ispod oglasa

''Dostupna zelena infrastruktura bitna je stanovnicima gradova kod nas i u svijetu jednako, a možda trenutno ponajviše stanovnicima samog centra Zagreba, oštećenog u potresu, kojima šetnja parkom predstavlja i boravak u prostoru u kojem ne prijeti opasnost od urušavanja s okolnih zgrada. Doslovno, zelena infrastruktura može spasiti život. Nedostatak zelenih površina u gradu jest javnozdravstveni problem, no on je i socijalni, ekonomski, ekološki i psihološki problem. Sve ovo dokazano je već više puta kroz povijest, no hoće li oni koji o tome odlučuju naučiti povijesnu lekciju to ćemo tek vidjeti'', upozorava Barbara Klemar, potpredsjednica HDKA.

O ''hladu u gradu'' odnosno važnosti očuvanja i razvoja urbanog zelenila često progovara i aktivno djeluje građanska platforma 1POSTOZAGRAD, koju je osnovao i vodi analitičar prostora Saša Šimpraga. Upravo ovih dana aktivna je bila inicijativa da se u sklopu Malih komunalnih akcija za 2020. godinu zasadi, ako treba i etapno, drvored u zelenom pojasu s južne strane ulica grada Mainza i baruna Filipovića: ''U tim ulicama s južne strane postoji zeleni pojas koji je urbanistički predviđen za drvored. Drvored je potrebno zasaditi kako bi se podigle ambijentalne i boravišne kvalitete ulica i kvarta, odnosno značajno doprinijelo podizanju javnozdravstvenog standarda. U oba slučaja radi se o izrazito prometnim ulicama koje generiraju ogromno zagađenje, a stabla doprinose smanjenju zagađenja i zaštiti zdravlja ljudi''.

Easterlinov paradoks – klasik koji objašnjava što je važno u životu

Znanstvena istraživanja odavno su pokazala kako je zabluda da je gospodarski rast ključan preduvjet za kvalitetan život. Kvaliteti života ljudi u gradovima doprinose parkovi i zelene ‘oaze’. U prilog tome govori jedan od socioloških klasika – Easterlinov paradoks. Naime, iako postoji značajna pozitivna povezanost između čovjekovog dohotka i njegove sreće, te varijable nisu linearno povezane, utvrdio je ekonomist Richard Easterline - ako su zadovoljene osnovne životne potrebe pojedinca, povećanje materijalnog bogatstva neće značajno utjecati na subjektivnu mjeru kvalitete života.

Tekst se nastavlja ispod oglasa

Jedno od objašnjenja je i u samom ekonomskom rastu uzimajući u obzir negativne učinke gospodarskog rasta, kao što su: zagađenje, nejednakost, kriminal i stres, objasnile su nam psihologinje Marina Trbus i Linda Rajhvan Bulat iz Zagrebačkog psihološkog društva (ZPD): ''Upravo je brz ekonomski rast, bez adekvatnog zbrinjavanja njegovih posljedica, doveo do alarmantnog stanja okoliša koje je danas značajna tema na globalnoj razini. Svi ovi događaji pretvaraju naše okruženje u sve manje dobrodošlo za životinjske i biljne vrste, a onda i za ljude. Zbog toga, pitanje kako sačuvati okoliš i time ljudski osjećaj dobrobiti, postaje jedan od važnih predmeta istraživanja sreće''.

VEZANE VIJESTI

Tekst se nastavlja ispod oglasa

''Građani cijene zelenu infrastrukturu. I oni koji ne znaju što taj pojam znači, i oni koji možda nisu svjesni koliko im znači jablan pred zgradom ili ih nervira kreket žaba iz potoka pod prozorom. Ljudska bića su dio prirode i bili mi svjesni toga ili ne, boravak u prirodnom okruženju povoljno djeluje na naš organizam i čini našu svakodnevicu bogatijom'', ističu Jukić i Klemar.

Image
Foto: Marin Tironi/PIXSELL.

Degradacija okoliša ozbiljna je prijetnja ljudskoj sreći i zdravlju

U longitudinalnoj studiji slučaja u Pennsylvaniji za razdoblje od 1972. do 1982. otkriveno je da je stopa oporavka pacijenata koji su imali sobe s pogledom na drveće bila mnogo veća od onih koji su bili u sobama sa zidom od opeke. Također, oni okruženi pogledom na zelenilo zahtijevali su mnogo manje lijekova.

Da bi pokazale koliko je zelenilo važno, psihologinje Trbus i Rajhvan Bulat su navele niz životnih primjera:

  • vjerojatnije je da će osoba okružena zelenim pogledom i krajolikom biti sretnija od osobe koje živi u manje kvalitetnom, betoniziranom okruženju - istraživanja pokazuju da ljudi imaju duži životni vijek i bolji osjećaj subjektivne dobrobiti kada borave u području sa zelenijim okruženjem
  • provođenje vremena u prirodi (u kojoj se osjećamo sigurno) reducira stres (snizuje krvni tlak, razinu hormona stresa – kortizola, pobuđenost središnjeg živčanog sustava, anksioznost, agresivnost, ADHD, povećava imunitet, samopoštovanje, bolje raspoloženje i mentalno zdravlje)
  • okruženje zelenilom poboljšava radnu efikasnost i pomaže u ublažavanju negativnih zdravstvenih stanja
  • usporedba dva susjedstva s različitom količinom zelenila pokazuje veću razinu sreće u zelenijem susjedstvu i to zato što su oni zadovoljniji svojim kvartom; pogled iz dnevnog boravka na zelenilo značajan je za veće zadovoljstvo susjedstvom

Zeleno okruženje važno je i za dobrobit djece i mladih:

  • količina zelenog prostora proporcionalno je povezana s dobrobiti tijekom cijelog djetinjstva, a podaci pokazuju da je još važnija za adolescente
  • sve češći projekti izgradnja parkova u velikim gradovima, škola okruženih drvećem (s velikim prozorima da se poveća kontakt s prirodom) posljedica su znanja koja dobivamo kroz istraživanja
Image
Foto: Marin Tironi/PIXSELL

'Zakonodavac i institucije bi nas trebali ponosno voditi u novu zelenu budućnost'

Valja imati na umu da kvalitetno planiranje zelene infrastrukture počinje u strateškom planiranju, ističu Jukić i Klemar: 'Ono mora biti integralni dio prostornog planiranja, a kako sve ne bi ostalo samo na lijepim željama i zelenim crtežima nikad provedenim u život, zakon bi trebao predvidjeti projekt krajobrazne arhitekture za konkretnu provedbu pojedinih projekata. Značaj Zelene infrastrukture, pogotovo u urbanim područjima, prepoznat je na nivou Europske unije, slijedom čega je i naš zakonodavac upoznat s pojmom te se počelo raditi na nekim studijama. No niti zakoni niti smjernice za prostorno planiranje na nižim razinama, a koje se onda odnose na planove razvoja  gradova, nisu još ni u planu''.

Tekst se nastavlja ispod oglasa

VEZANE VIJESTI

''Trenutno nemamo sustavni stav, cilj i smjer kretanja pa ovisimo o pojedinačnim nastojanjima i primjerima dobre prakse. Zakonodavac i institucije bi nas trebali ponosno voditi u novu zelenu budućnost. Zakonodavac bi trebao biti strateški planer i vizionar, koji uz pomoć interdisciplinarnih timova, postavlja jasni temelj za integraciju zelene infrastrukture u postojeće i buduće planove, pa i u Zakon o potresu za Grad Zagreb. Zelena infrastruktura puno je veća i bitnija od pojedine struke i interesnih grupa, no nažalost, naš zakonodavac je građevinar, servis za gradnju sive infrastrukture'', napominju krajobrazni arhitekti.

Tekst se nastavlja ispod oglasa

Dodaju da će ''nužni dokumenti za Zelenu infrastrukturu biti izrađeni, od strane nekih i vjerojatno dobro plaćenih konzultantski tvrtki, Grad Zagreb će se kandidirati za Zelenu prijestolnicu Europe, forma će biti zadovoljena''. ''No budućnost razvoja zelene infrastrukture će i dalje biti stihijska, projekti koji će se dogoditi neće biti projekti krajobrazne arhitekture i neće ih raditi educirani krajobrazni arhitekti jer njih je zakonodavac doslovno ukinuo. Za zakonodavca građevinar i arhitekt sa svojim tehničkim znanjima bolje razumiju složene biološke i biotehnološke procese od inženjera biotehničke struke, samim time neće biti ni nikakve očekivane minimalne razine kvalitete i održivosti, osim ako imamo sreće'', zaključuju Jukić i Klemar te upozoravaju: ''Urbana središta će se prazniti, zdraviji život će se tražiti izvan gradova ... za one koji si to mogu priuštiti''.

Sjene prošlosti
Gledaj odmah bez reklama
VOYO logo