Za početak, recite mi nešto o nastanku grupe. Ako se ne varam, priča je krenula sasvim spontano, zahvaljujući jednom performansu Ivana Marušića-Klifa za koji mu je trebala glazbena pratnja?
Bok! Tako je, Klif je trebao live bend koji bi svirao iza kulisa u sklopu njegovog audio-vizualnog performansa naziva Šumovi Protiv Valova i okupili smo se prijateljski, samo za taj projekt i bez očekivanja da će se to pretvoriti u nešto trajnije. Ali svidjelo nam se to što izlazi iz nas pa smo nastavili i sad se lijepo družimo već nekih pet godina. I ime smo zadržali.
Vaša glazba djeluje mi poput soundtracka nekog filma koji vam se tijekom probe ili koncerta vrti u glavi. Stoga me zanima, kako nastaju vaše pjesme?
Naša glazba uvijek nastaje iz improviziranog sessiona i iz slobodne i spontane svirke bez unaprijed zadanih okvira ili smjernica. A kad svirajući naiđemo na neki trenutak koji po našem mišljenju zaslužuje da ga se pomnije razradi, posvetimo mu se i zadamo mu manje ili više konkretnu formu. Nije da se te forme baš uvijek čvrsto držimo uživo, ali neka volja za organiziranjem zvuka u pjesme postoji. Ali na koncertima još uvijek rado nešto odsviramo na prvu i bez dogovora. To nam je uvijek uzbudljivo.
Koliko su Šumovi Protiv Valova nastavak ili čak kulminacija onoga što ste radili u svojim bivšim bendovima, ponajprije u Teni Novak i Galaxy 54?
Šumovi Protiv Valova su nastavak naših prijašnjih bendova u onom smislu u kojemu svatko od nas raste iz naših prijašnjih glazbenih iskustava. Neka direktna linija nasljeđivanja ne postoji, ili barem nije namjerna. Ali vjerojatno bi danas svirali drugačije i live glazbu doživljavali drugačije da tih bendova nije bilo... a možda i ne bi, teško je sad procijeniti odakle što izvire.
Tena Novak surađivala je s jednom od najosebujnijih figura u povijesti alternativne glazbe, legendarnim Damom Suzukijem iz još legendarnijih Can. S kim bi Šumovi, kada bi bili u prilici, željeli surađivati?
To je zanimljivo pitanje. Možda bismo u nekom trenutku probali vidjeti ima li u našoj glazbi mjesta za glas, ali ne zamaramo se time previše jer smo zapravo sasvim sretni i ovako. Točno smo tamo gdje želimo biti. U teoriji, sigurno bi se lijepo mogli dogovoriti s bilo kime tko se može brzo uštekati u energiju i atmosferu kakvu želimo stvoriti. Ali u praksi, ne treba nam to još.
Na našoj sceni, čak i onoj koju u nedostatku boljih opisa nazivamo undergroundom, djelujete mi poput nekakvih glazbenih izvanzemaljaca. Postoje li bendovi koje smatrate svojim srodnicima i istomišljenicima? Primjerice East Rodeo, Seven That Spells ili neki post rock sastavi?
Hvala! Srodnici, ako već ne i istomišljenici, su nam svi glazbenici, čak i oni koji ne dijele našu soničnu estetiku. Sve je to na kraju dana samo glazba, manje je bitno kakvo će joj ime kritičari nadjenuti i u kakvu će je žanrovsku ladicu svrstati. Ako je kriterij neka načelna sličnost u pristupu kompoziciji i zvuku, vjerojatno bi s nama u istom košu završili Cul De Sac, Franz Kafka Ensemble, Lizards Exist, Davor Gazde... možda čak i Seven That Spells, iako svi oni imaju nešto svoje što mi nemamo, kao što i mi imamo nešto svoje što oni nemaju. Ne znam, ne osjećamo se baš kao žanrovski bend.
Nastupali ste u dosta prostora koji inače nemaju pretjerane veze s glazbom (muzeji, galerije, plesni centar), no posebno bih izdvojio jutarnji koncert na Sljemenu kada ste svirali uz pomrčinu sunca. Možete li se za naše čitatelje prisjetiti tog nastupa, od ideje do realizacije?
Svaki prostor koji se može ispuniti zvukom ima veze s glazbom. Ali koncert uz pomrčinu je bio super, to je bila odlična ideja za koju su zaslužne cure iz umjetničkog kolektiva Ljubavnice. Prišle su nam s tom idejom par dana prije pomrčine, za koju zapravo nismo ni znali. Odmah smo shvatili da će to biti jedan potpuno drugačiji koncert, više improvizirano prijateljsko druženje uz kavu a manje formalni nastup, pa smo tako i svirali. I bilo nam je baš lijepo, a koliko smo čuli, bilo je lijepo i svim prisutnima. Šteta je samo što se nismo toga ranije sjetili, bilo bi još bolje da smo taj događaj stigli na vrijeme najaviti. Bez brige, nije to zadnji nekonvencionalni koncert Šumova Protiv Valova, već imamo par interesantnih ideja u rukavu.
Vaše skladbe redovno prate vizuali. Koliko su oni važan segment svega što radite i tko je u bendu zadužen za njih?
Iskreno, vizualizacija nam je važna zato što bez toga ne bi imali puno toga za "shareati" po Facebooku. Kad bi nam je radio netko tko to stvarno zna dobro raditi, vjerojatno bi je shvaćali puno ozbiljnije. Zasad nam vizuale u slobodno vrijeme s relativno malo vještine i s puno volje radi naš Ivan Čadež koji upravo o sebi priča u trećem licu i osjeća se prilično bedasto.
Uskoro vam izlazi i album prvijenac, recite mi nešto o njemu. Kompletan materijal je snimljen na magnetofonsku traku, bez ikakvih kasnijih intervencija i digitalnog editinga, zašto ste se odlučili za taj neobičan, uvjetno rečeno, retro pristup?
Zapravo i nije toliko bitno to što je snimljen na traku - sigurno je da će zbog toga bolje zvučati - ali bitno je da je snimljen live. To je jedini način da se zabilježi energija trenutka u kojem četvoro glazbenika proizvodi glazbu u istoj prostoriji. U tome ima magije koja se ne može nikako drugačije unijeti u glazbu, magije koju bendovi danas prečesto žrtvuju kako bi na kraju imali više kontrole nad snimljenim materijalom. A glazba je po našem mišljenju uzbudljivija kad je ne pokušava zauzdati. Pristup kojeg smo odabrali je kompliciran i naporan, ali vrijedi truda. Šumovi protiv izazova!
Svaki koncert pokušavate učiniti posebnim, drugačijim od prethodnog. Što nam spremate u Tvornici?
Eto kako se nešto što smo počeli raditi iz želje da povremeno malo promiješamo stvari polako pretvara u medijski pritisak. Ne radimo to da bi se stvorio neki hype, jednostavno nam s vremena na vrijeme dosadi klasično pozornica+šank koncertno iskustvo pa pokušamo pronaći neki način da se ta naša glazba malo oplemeni nekim drugačijim ambijentom. Što se tiče ovog koncerta, nemamo ništa posebno za prijaviti. Pripremit ćemo vam samo finu glazbu, a vjerojatno će isto napraviti i odlični mariborski Coma Stereo koji nastupaju uz nas.
Nakon tog nastupa, koji su planovi za dalje?
Malo umačemo prste u filmsku glazbu, vidjet ćemo što će od toga biti ali jako nas to zanima. Od predstojećih nastupa, možda nas Zagreb opet dobije priliku vidjeti krajem lipnja, ali još vam ništa ne možemo potvrditi. U srpnju ćemo do Slavonije, ali i o tom potom. A treba i ploču smiksati i urezati je u vinil do kraja godine... ma sto stvari. I raditi na novoj glazbi, to nas najviše veseli.
