ŠTO NAKON SUĐENJA 'ŠESTORICI?' ICTY sutra daje svoju posljednju presudu
Bošnjaci iz Mostara nadaju se pravdi za sve one koji su protjerani ili su pak završili u logorima Herceg-Bosne - mučeni, ubijeni, silovani i nestali. Optužnica obuhvaća Jadranka Prlića, Brunu Stojića, Slobodana Praljka, Milivoja Petkovića, Valentina Ćorića i Berislava Pušića.
Vrijeme ne zacjeljuje rane u ovom slučaju
'Strašne slike mi se stalno vraćaju. Pred mojim očima su i danas Bošnjaci pognute glave kako kopaju rovove ili ih guraju pred sobom kao živi štit. Čujem vriske u noći i vidim susjede koje izbacuju iz stanova, kupe u autobuse i voze u nepoznato. Još je biti raseljen i bilo dobro kako je bilo biti mučen, ubijen ili silovan pred djecom. Ne mogu te slike i te riječi izbrisati ma koliko nastojim da ih izbrišem', kroz suze je rekla Azra Penava, prenosi Aljazeera Balkans. Njezin je suprug prije 24 godina odveden u nepoznato, a punih 14 godina nije se znalo što se s njim dogodilo.
Njega i brojne Bošnjake iz kompleksa zgrada 'Vranica' odveli su pripadnici Hrvatskog vijeća obrane.
'Zločinci šeću gradom'
'Nikad nisu odgovarali oni koji su odveli mog Fahira i na svirep način ga ubili. I ne samo što su ga ubili nego mu i tijelo sakrili – kao da mogu sakriti svoj zločin i sebe zaštititi. Danas oni šetaju gradom i susrećem ih. Uz pomoć Hrvatske i dvojnog državljanstva izbjegavaju sankcije i pravdu. Bolan je to osjećaj i ne može biti drugačije. Jadranko Prlić je živ, a moj suprug je mrtav, obitelj raseljena, komšije izranjavane, kuće srušene ili zapaljene. Svu nadu sad mi budi Haški sud i osuda koju očekujemo, a to je da budu proglašeni krivim po svim točkama optužnice', dodala je Penava.
Bivši logoraš Ramiz Tiro kaže da mu nije bitna visina kazne, samo želi da se šestorici presudi za ono što su učinili te da budu proglašeni krivima za logore, zatvaranje ljudi, maltretiranje, silovanja i ubojstva.
'Ranjen sam u glavu, a geler sam dobio dok sam bio dio živog štita na Bulevaru. Nakon izlaska iz logora imao sam 33 kilograma manje. Nikad nisam mislio da ću živ izaći. Osjećao sam se kao životinja. Kad sam napisao knjigu, sav teret je pao s mene i ja sam se preporodio. Rasteretio sam se zla. Opet sam se, nakon onog životinjskog, vratio u čovječji oblik.
Živi sam svjedok učešća Hrvatske vojske, jer smo kopali rovove i njima – Tigrovima, Gromovima, raznim jedinicama, poput 'lake pješadijske'. Osobno sam pričao s njihovim zapovjednicima jer su me gledali kao starijeg logoraša i imali prema meni poštovanje. Objašnjavali su mi kako su profesionalna vojska i da ih je Franjo Tuđman poslao. Imali su iskaznice svih vojski i pod raznim imenima, čak i od Armije RBiH. Samo su mijenjali naljepnice po potrebi', ispričao je Tiro.
Presuda kao satisfakcija, ali i izvor dubljih podjela
Nakon sve patnje koju su proživjeli, postavlja se pitanje: Može li oslobađajuća presuda biti izvor novih frustracija i još dubljih podjela u društvu BiH?
Urednik u BiH redakciji BIRN-a (Balkanske istraživačke mreže) smatra kako će presuda Prliću i ostalima biti i jedno i drugo - satisfakcija, ali i izvor frustracija i podjela.
'Svjedoci smo situacije da su pravosudne institucije u regiji dosegle tek ograničen uspjeh u procesuiranju odgovornih za ratne zločine. Stoga imamo veliki broj žrtava ratnih zločina i preživjelih logoraša, kao i obitelji čiji su najmiliji stradali u ratu, koji žude za pravdom. Teško se može očekivati da jedna presuda, ma kako ona stroga bila, može to ostvariti. S obzirom na to da se radi o najodgovornijim osobama u lancu i civilnog i vojnog zapovijedanja, ova presuda može poslati poruku žrtava i svakako donijeti određenu satisfakciju. Što se tiče podjela u društvu, svaka presuda za ratne zločine, nažalost, dovodi do toga, s obzirom na to da vladajuće nacionalističke stranke koriste ove presude kako bi ojačale svoje pozicije šireći dezinformacije u vezi s presudama', rekao je Denis Džidić.
