Ivan Picelj rođen je 1924. godine u Okučanima. Studirao je na Akademiji likovnih umjetnosti u Zagrebu (1943.-1946.). Jedan je od osnivača grupe EXAT-51 (1951.) i Studija za industrijsko oblikovanje (SIO) 1956. Picelj je organizirao prvu izložbu industrijskog dizajna u Zagrebu 1955. Razvio je specifičan, apersonalni smjer geometrijske apstrakcije u hrvatskom slikarstvu.
Njegovo stvaralaštvo ima svoje ishodište u općim načelima konstruktivizma. Bio je uključen u nastanak i širenje međunarodnog pokreta Nove tendencije (1961.-1967.) u okviru kojeg je stvorio niz programiranih djela, istražujući vizualnu percepciju, matematičke ritmove i pomake čestica (Programirani slučaj cm 8-1, 1966.). Multiplikacija osnovne plastične jedinice unutar pravilna rastera plohe jedan je od njegovih temeljnih postupaka. Od 1957. godine izlagao je i skulpture, reljefe u drvu i objekte u metalu .
Svojim grafičkim dizajnom (plakati i oprema knjiga), sredinom šezdesetih godina unapređuje vizualnu kulturu grafičkog oblikovanja. Uređivao je paviljone jugoslavenskih izložbi u zemlji i inozemstvu. (Vidi knjigu Grupa EXAT-51 str. 224). Svoju prvu samostalnu izložbu organizirao je 1952. i od tada sudjeluje na brojnim samostalnim i grupnim izložbama širom svijeta. Intenzivno je surađivao s Galerijom Denis Rene u Parizu. Za svoje radove višestruko je nagrađivan u Hrvatskoj i inozemstvu. Živio je i radio u Zagrebu.
Kao umjetnik-oblikovatelj vizije jedne estetizirane svakodnevnice gdje je umjetnost do te mjere integrirana sa životom da postaje neprimjetnom, Picelj je ne samo protagonist ključnih zbivanja na umjetničkoj sceni od EXAT-a do Novih tendencija i pravi Europejac koji istodobno izlaže u Zagrebu i Parizu, nego je svojim djelovanjem jednako prisutan i u ulozi pokretača najrazličitijih vidova promoviranja modernog shvaćanja umjetnosti i dizajna, od Studija industrijskog oblikovanja do ZGRAF-a, izdavanja programatskih antipublikacija i mnoštva drugih inicijativa, uvijek izrazito prepoznatljive autorske osobnosti koja se jednako uspješno očituje u samostalnim projektima i u timskom radu.
Bez Piceljevog udjela nemoguće je zamisliti inicijalne izložbe dizajna u ovoj sredini, od njegovog predstavljanja na XI. milanskom triennaleu 1957. do 1. i 2. zagrebačkog Triennalea (1955. i 1959.), postave izložbenih paviljona za velike svjetske izložbe (Beč, Hannover, Stockholm, Torino, Chicago) kao što je bez njegovih antologijskih plakata, opreme knjige, časopisa, revija i vizualnih identiteta koji u kulturi vizualnog komuniciranja na ovim prostorima znače revolucionarne pomake nemoguće razumjeti tradiciju i suvremenost modernizma.
Suvremeni trendovi grafičkog oblikovanja modernističke estetike vizualnog komuniciranja kodiranog elementarnom jednostavnošću apstraktnog geometrizma ponovo potvrđuju njihovu aktualnost i doprinos artikuliranju novih kodova vizualnog komuniciranja u kojem Ivanu Picelju neosporno pripada najistaknutije mjesto, piše dizajn.hr.