A sada, bacimo se u vrtlog strasti, nemira i napetosti. Tako kažu
da izgleda umjetnost iz druge galaksije, tako izgleda umjetnost
izložena ovih dana u Gliptoteci, umjetnost u kojoj se pišu
kritičari izmjenjuju futurizam i apokalipsa, umjetnost koja se
naziva
Lupinizam, umjetnost koju radi ili točnije gradi Stephan
Lupino.
Lupino je karijeru počeo kao foto model u Milanu i New Yorku, pa je onda prešao s drugu stranu foto aparata i postao fotograf, proslavile su ga fotografije noćnog života New Yorka 80-ih godina pa fotografije ženskih i muških aktova, portreti super slavnih i manje slavnih osoba, ali i fotografije djece onkoloških bolesnika, ranjivih ljudi, ali i hrvatskih ratnika jer se Lupino 90-tih vratio u Hrvatsku i svojim objektivom bilježio ratni put gardijskih brigada.
A onda je ostavio fotoaparat, uzeo brusilicu, čekić, bat, dlijeto, drvo, bakar i željezo i počeo stvarati neku potpuno novu umjetnost.
A što se to ispililo, izrezalo izbrusilo iz ove Lupinove radionice kako rekoh možete pogledati na izložbi u zagrebačkoj Gliptoteci do 20. kolovoza, a ovdje možete uživo vidjeti i čuti njezinog autora, kipara, slikara, skulptora Stephana Lupina.
Lupino ima 70 godina te kaže kako je tajna u njegovom izgledu u sportu, hrvanju i sve što je radio kada je bio dječak.
"Ne možeš ovo raditi ako nisi fit, ja nemam trunke sala, moram sve to izbaciti da mogu raditi, da mogu stvarati."
Kaže kako su se ondašnji tulumi u New Yorku održavali do 4, 5 ili 6, međutim kako on nije baš volio after hour partyje. Kaže kako je teško opisati ono što je radio za ono vrijeme u New Yorku.
Kaže kako ga je Mick Jagger pitao može li vidjeti kako on fotografira: "On je htio vidjeti kako ih ja skida jer žene se same skidaju kad ja dođem."
Kaže kako nikada nije rekao da je spavao s 20 tisuća žena.
Kaže kako je ljubav danas u skulpturama. Kaže kako je u fotografiji puno love.
"Onda kad sam vidio da nije u lovi sve, kad sam izgubio ono na burzi, ono kad sam se vratio ovdje kao domoljub onda sam izgubio dosta novaca na burzi. Onda sam rekao pa nisu novci sve. Onda sam počeo humanitarno raditi, krajem 90.-tih sam baš počeo i skulpture i crteže i sve."
Kaže kako ima 10 akademija, ali ipak onih životnih. Najteža mu je bila ona u New Yorku, studio glume: "Ja sam došao tamo s godinu dana pričanja engleskog jer sam otišao iz Rima u London da naučim engleski bar ono osnovno i onda sam se odmah upisao u studij glume."
Kaže kako mu izložba u Gliptoteci puno znači: "Poslije Klovićevih dvora prije tri godine, ovo mi je sad zbilja creme de la creme i ne znam gdje sad više mogu izlagati u Hrvatskoj. Jer momentalno mi je sad velika izložba u Sloveniji."
Objasnio je što je lupinizam: "Ja mislim da je to ono 100 godina ispred vremena. Ja sam kao fotograf bio već 20 godina ispred vremena, ovo je zbilja već, to je nešto čega još nema, što ni kritičati još ne znaju kako to svrstati."
Kaže kako se samo tehnika mora naučiti: "Ja sam posudio kameru, asistent moje frendice imao je apart i ja sam tako otišao i cijelu noć slikao Veneciju, drugi dan ljudi nisu vjeravli da su to moje slike."
Nemir, strast i napetost
Kaže kako dobiju tu energiju i mora stvarati: "Nemir je tu, ne mogu se ja zaustaviti na jednom. Odmah čim jedno stvorim, čim dovršim jedno krenem stvarati drugo."
Lupino kaže kako on sve to sebi sam financira: "Ovo je bilo prvo sad što je Grad financirao, ja sam još našao dodatne sponzore."
"Ulažem u sebe, u budućnost u optimizam."
Kaže kako ne možeš biti umjetnik ako nisi senzibilan, suosjećajan: "Po meni je Majak Tereza, meni je ona idol. Mahatma Gandhi, Majka Tereza, to su moji idoli."
"Pogodi me kad vidim siromaštvo, kad vidim siromašne ljude po cesti kako kopaju po smeću to me jako pogodi. Onda zaplačem odmah. Takve stvari, jako me to dirne. Ja mislim da svijet zbilja odlazi k vragu jer ta pohlepa, teško da će se ovaj svijet izvući ako se ljudi u centralama ne promjene jer svi hoće više love, više materijalnih sredstva, mene to ne zanima. Mene sad zanima to stvaralaštvo i to mi daje onda nešto posebno."
Kaže kako fotoaparat koristi kada ga netko inspirira.
Nakon intervjua Lupino i Šprajc su zamijenili uloge i Šprajc je fotografirao Lupina.
