Hrvati, imate nevjerojatno srce. Riječi su to ukrajinskih izbjeglica koje su spas od ratnih razaranja pronašli na otoku Šolti.
U prvom valu siguran dom u Maslinici pronašlo je 37 izbjeglica, a uskoro se očekuje dolazak njih još 40 iz ratom zahvaćene okolice Kijeva. Rade Županović.
S nepunih mjesec dana života maleni Kiril izbjegao je ratne strahote u posljednji tren. S roditeljima i starijom braćom i sestrom, pod kišom granata, u posljednji tren napustio je Kijev.
Ljilja Abdjenko iz Kijeva: "U trenutku kada su bombe počele padati po Kijevu, uzeli smo djecu i nešto osnovnih stvari. Dugo smo vozili do Rivna, no već sutradan i ondje su počele padati granate na aerodrom. Situacija je bila strašna."
Ukrajinska obitelj Beskid, koja posljednje dvije godine živi na Šolti, na raspolaganje im je stavila svoju kuću. Trenutačno je na otoku smješteno 37 izbjeglica.
Anastazija Beskid iz Maslinice na Šolti: "Oni se mogu malo psihički odmoriti od toga svega. Jako je lijepa priroda i sve."
Anastazijin otac Vadima, nije dvojio ni sekunde: "Svi, svi, zaista svi... zovu te ljudi, obični ljudi zovu te na telefon. Šolta je mali otok, ali pokazao se kao otok velikog srca."
Ovo malo otočko mjesto pružilo je ukrajinskim izbjeglicama siguran dom, no ono što ovim ljudima u ovom trenutku treba je, koliko toliko normalan život. Na otoku će i raditi.
Nikola Cecić-Karuzić (NEZ.) načelnik Općine Šolta: "Imamo inače problema sa radnom snagom na otoku Šolti, tako da ćemo uključit sve one kojima je to potrebno, pogotovo, mi smo turistički otok, bude li normalna sezona, u ugostiteljskim objektima, restoranima, a i druga radna mjesta koja se otvaraju sad."
Djeci su već osigurana mjesta u vrtiću i osnovnoj školi u Grohotama.
Emira Vidan, učiteljica u OŠ Grohote: "Da ovdje ipak osjete nekakvu toplinu, nekakvu dobrotu, suradnju među svojim vršnjacima."
Na humanu gestu malog otoka velikog srca ponosni su i Šoltani, ali i njihovi gosti.
Tomo iz Maslinice: "Baš mi je drago, pozdravljam tu inicijativu. Dobrodošli su na naš otok i drago mi je da možemo pomoć."
Branka iz Karlovca: "Vidi se koliko su humani ljudi, koliko su plemeniti i spremni pomoći. Jako mi je drago zbog toga."
Nada u bolje sutra, u mislima je svih i želja da ovaj predivni pogled što prije zamijeni pogled na njihov rodni dom.
