Boris Jokić, psiholog i viši znanstveni suradnik na Institutu za društvena istraživanja, koji je radio i na obrazovnoj reformi, komentirao je događanja oko štrajka prosvjetnih radnika. To što su sindikati odbili ponudu Vlade i nastavljaju štrajk, Jokić smatra da pokazuje jedinstvenost i jakost zbornica. "To ujedno i znači da se napokon čuje glas ljudi iz škola, da im nije prihvatljivo šutke prihvaćati rješenja koja su im ponuđena različitim političkim trgovinama. U njihovoj ih borbi svesrdno podržavam", rekao je u razgovoru za Jutarnji list.
Prvi je javno progovorio o tome da bi se sindikati trebali boriti za više od koeficijenata, pod čime je mislio na profesionalizaciju zanimanja koja uključuje autonomiju u odlučivanju, na uvjete rada u hrvatskim školama, borbu za progresivna rješenja u obrazovanju te odmicanje od političkog utjecaja na rad učitelja i ravnatelja i zapoljavanja po političkoj podobnosti.
Idući tjedan bi se cijeli sustav mogao naći u vrlo teškoj situaciji
Trenutnu pat-poziciju u kojoj su se našli sindikati i Vlada poima iz perspektive djece i roditelja kao "neodrživu".
"Može trajati još najviše pet radnih dana, a nakon toga je upitno može li se sustav vratiti u normalu. Ključ za izlaz iz situacije sada ima isključivo Vlada RH. Gotovo se ne spominje da će obrazovanje u utorak 3. 12. ponovo biti tema, ali iz drugog razloga. Tog će utorka u svijetu biti objavljeni novi rezultati PISA istraživanja. Nije za očekivati da će rezultati naših učenika biti bolji nego prije. To bi tek moglo gurnuti cijeli sustav u vrlo tešku situaciju", upozorava Jokić.
Da se nastavila provedba prvo osmišljene kurikularne reforme, Jokić je uvjeren da ne bi došlo do ove situacije. "Osnovni razlog zato što je ta promjena građena iz same baze i to od odgojno-obrazovnih radnika. Ta je promjena također predviđala i postupno uvođenje i prije svega rad s odgojno-obrazovnim radnicima da ih se pripremi za provedbu promjena. Uključivala je i to da se dođe do svake škole, da se s ljudima razgovara, da ih se sasluša i s njima osmisle rješenja."
Također je mišljenja da je Škola za život tek "kozmetička promjena" iz koje su isključena većina rješenja koja su trebala "pomaknuti hrvatsko obrazovanje prema naprijed, ali i učiniti rad odgojno-obrazovnih radnika kvalitetnijim i dostojanstvenijim."
Zašto se štrajka?
Jokić je objasnio da je razlog štrajka u desetljetnom zanemarivanju ovog važnog resora i zbog toga što su ti ljudi, kako kaže, uvijek zadnji na ljestvici interesa onih koji odlučuju o našim sudbinama. Istovremeno, upozorava, posao im je postao sve zahtjevniji, a štrajka se i zbog nepripremljenih promjena i jer prepoznaju da im se “podvaljuje” nešto za čiji mogući neuspjeh će oni na kraju biti odgovorni.
Na pitanje koje će pouke iz štrajka izvući školarci, Jokić odgovara da će izvući pouku da oni koji ih poučavaju "imaju svoj obraz, da se vrijedi boriti, ali i to da je škola važna". "Kad nema škole, život mladih ljudi je osiromašen. Vrijeme je da škola u Hrvatskoj ponovo krene. Imamo još pet dana"
