Premda je uz proračun Sabor danas trebao glasati i o novom Zakonu o udomiteljstvu, glasanje o njemu je iz nepoznatih razloga odgođeno predsjednik Sabora Gordan Jandroković je samo rekao da se još nisu stekli uvjeti za glasovanje.
Poznato je naime kako je HNS svoju potporu tom zakonu uvjetovao amandmanom prema kojemu bi udomitelji mogli biti i istospolni parovi, to je onda dovelo do velike političke i javne rasprave.
Ta se rasprava o udomiteljstvu svela uglavnom na raspravu o pravima istospolnih zajednica, nismo uspjeli doznati niti je li taj zakon bolji ili lošiji od postojećeg, hoće li udomljavanje djece biti teže ili lakše, zapravo iz te istospolne rasprave nismo doznali ništa o problemima udomljavanja i usvajanja djece.
E to je sve skupa izazavalo dvije udomiteljice i posvojiteljice da se jave RTL Direktu, čije su bile i gošće, i da kažu kako bi o svemu tome također i one nešto htjele reći. Naime, Monika Galović Rolich i Izabela Galović Ninić i njihove dvije obitelji nemaju biološke djece ali imaju ukupno petero udomljene i usvojene djece u dobi od 2 do 8 godina.
Promašena rasprava
"Ovih dana se jako puno raspravlja o udomiteljstvu i ta priča o udomiteljstvu svela se na priču o pravima. Nestala je priča o djeci, a ona su u fokusu pažnje i cijeli zakon o udomiteljstvu postoji zbog djece. Neovisno tko što misli čija su prava, neosporno je da svi imamo jednaka prava i možemo dati jednako ljubav - o tome ne treba raspravljati, javnost ne zna postupak kako postati udomitelj i kakva su to djeca koja se udomljavaju.
Ako govorimo o pravima, morali smo proći rigoroznu proceduru da bi postali udomitelj. Dolaze vam kući, ispunjavate psiho testove, provjerava se imovinsko stanje, jako je puno toga da biste zadovoljli kriterije i uz sve morate biti društveno prihvatljivi. Ne smijete imati posebne probleme i svjetonazore.
Morate biti vrlo neutralni da bi dijete koje bi došlo u vašu obitelj se moglo uklopiti da mu vi ne biste bili teret. Dok ste u tom postupku isto ste malo iziritirani jer smatrate da nemate ista prava kao drugi jer svatko drugi može biti roditelj, a vi da biste dobili dijete morate prolaziti procedure. Kada uđete u tu stvarnost i dobijete djecu postane vam jasno zašto je to potrebno.
'Oni su najslabija karika društva'
Za vrijeme školovanja učite da to nisu djeca jednaka kao druga i to zaista shvatite. Nisam čuo ovih dana da je itko pričao o djeci koja dolaze iz disfunkcionalnih obitelji. To su djeca koja su bila fizički i seksualno zlostavljana, koja su izgladnjivana, koja imaju fizičkih nedostataka, komplekse. To su djeca koja dolaze s nizom trauma i problema i morate biti spremni i educirani prihvatiti takvo dijete. Jasno vam je zašto se morate školovati i biti društveno prihvatljivi. Kad vam dođe takvo dijete vi kao udomitelj ne smijete nanijeti dodatni teret djetetu jer je već stigmatizirano", objašnjava Monika.
"Postoji gomila problema koja treba riješiti da bi oni bili sposobni za život. Oni su najslabija karika društva i ne treba se preko njih probijati zdi. Udomljena djeca su djeca koja rastu u nebiološkim obiteljima. Kada dođu u sredinu gdje druga djeca postanu toga svjesna njihov prvi problem je kako društvu reći da ne žive u biološkim obiteljima gledajući okolinu oko sebe.
Sa svim traumama koje nose otprije počnu se suočavati s tom traumom. Druga trauma je što shvaćaju koliko su druge obitelji, kao i udomiteljska, normalne za razliku od biološke iz koje potiču. Ako na sve to stavite obitelj koja je društveno neprihvatljiva onda dijete nosi i treću stigmu, a oni se nisu spremni nositi sa svim", tvrdi Monika.
'Nužno je povećati bazu udomitelja'
Na pitanje koliko bi Zakon o udomiteljstvu olakšao udmoljavanje, Izabela tvrdi da je po njoj jedina barijera u svemu interes. "Jako je mali broj udomitelja, a velik broj djece koja su podobna za udomljavanje, puno je posvojitelja, a jako malo djece za posvajanje.
Ključna stvar je osvjestiti potencijalne posvojitelje da omekašaju srce i da se odluče na put posvajanja preko udomiteljstva jer je to ogromna baza ljudi koja vapi i žudi za udomiteljstvom, a ovjde su djeca koja su gladna ljubavi", tvrdi.
Iako neki tvrde kako će povećavanjem naknada za udmoiteljstvo po djetetu neki ljudi od toga napraviti biznis, Monika smatra kako tome nije baš tako. "Ne znači da je naknada glavni motiv da postanu udomitelji. Morate znati da to ne može nitko raditi zbog novaca. Tu morate imati veliko srce za tu djecu da biste se upustili u takvo nešto. Vi kada prihvatite takvo dijete, morate znati da vam se u životu sve mijenja. To što dobivate ili gubite to ne mogu novci nadomjestiti, isključivo ljubav i pažnja i vaš osjećaj i poziv da to želite raditi. Ne bih se složila da je novac moitv nekim ljudima. To je teška zadaća da bi se vrijednost mogla mjeriti u novcu", tvrdi.
Izabela smatra kako će se povećanjem broja udmoitelja dobiti i na kvaliteti udomitelja. "Kako se biraju djeca tako se biraju i potencijalni udomitelji. Nužno je povećati bazu udomitelja", tvrdi.
'Posvojitelj postaje četvrta karika'
Obje objašnjavaju i posvajanje kroz udomiteljstvo kroz koji su prošli i koji slovi za lakši put. "To je lakši put iako klasični posvojitelj neće reći da je lakši put jer on nosi susrete s biološkim roditeljima koji je traumatičan i nezgodna. Prirodno je za dijete da preko udomiteljstva ide na posvajanje. Velika većina djece iz udomiteljstva ide na posvajanje, prije toga prođu biološku obitelj, pa neku ustanovu, udomiteljsku obitelj i posvojiteljska im je četvrta po redu. Dijete nakon toga izgubi vjeru u ljude", tvrdi Izabela. - Izabela
"Posvojitelj postaje četvrta karika, ako uzmete u obzir sporost društva to su djeca školske dobi. Dijete od 6-7 godina ne zna kuda pripada, tko su roditelji, to je traumatično iskustvo. Zakon o udomiteljstvu donosi puno udomiteljima. Mi kao udomiteljice smo ogorčena što se u javnosti gubi vrijeme jer se raspravlja o pravima, a ne djeci i udomiteljima", zaključuje Monika.
