Taj je iznos podijeljen na nekoliko stavki koje uključuju isporuku audiovizualne opreme, izradu nacrta, isporuku namještaja, radove održavanja interijera i nadzor tih radova, sve to za samo jednu prostoriju površine oko 50 metara četvornih.
Audiovizualna oprema koštala je 234.712 kuna, a isporučila ju je tvrtka Audio Video Consulting.
Agencije od kojih je Slobodna Dalmacijazatražila ponudu za isporuku takve opreme za sobe za sastanke poslale su pola manje predračune s maksimalnim iznosom od 110.000 kuna.
Izvođenje radova na interijeru sobe veličine cca 50 četvornih metara koštalo je fantastičnih 623.577,50 kuna, a povjereno je tvrtki M.O. Elektrogradnja.
Građevinske tvrtke tvrde da je 800 eura po kvadratnom metru najviša cijena adaptacije nekog prostora, što znači da je i ova stavka trebala koštati upola manje.
Nadzor tih radova koštao je nešto više od 26.000 kuna.
Isporuka i montaža namještaja koštala je 242.756,25 kuna, što je fascinantno s obzirom na to da je soba za sastanke u HZZO-u dosad imala dva veća stola i veći broj radnih stolica. Namještaj je isporučila tvrtka “Intera”.
Izrada projektne dokumentacije koja je povjerena jednom zagrebačkom arhitektonskom uredu koštala je 85.000 kuna.
HZZO je odbio zahtjev Slobodne Dalmacije da snimi čarobnu sobu, s obrazloženjem da novinarka koja prati zdravstvo ne dolazi na njihove tiskovne konferencije, a trošak rekonstrukcije sobe u svojem su odgovoru smanjili za cijelih 400-000 kuna.
Uređenje dvorane za sastanke u Direkciji Hrvatskog zavoda za zdravstveno osiguranje (HZZO) bilo je neophodno budući da se u dvorani svakodnevno održavaju razni sastanci, poput sjednica Upravnog vijeća HZZO-a, povjerenstava za lijekove te povjerenstva za pomagala, konferencije za medije, važni pregovori s dobavljačima i isporučiteljima lijekova i pomagala, udrugama pacijenata i mnogim drugima.
Zbog dotrajalosti instalacija i ruiniranog stropa, poda i zidova, prostor više nije bio siguran za sve osobe koje su koristile dvoranu.
Također, dvorana se prije preuređenja mogla podijeliti u dvije manje dvorane harmonika-vratima čija je zvučna izolacija bila tako slaba da su sudionici sastanka u jednom dijelu dvorane jasno mogli čuti o čemu se razgovara i pregovara na sastanku u drugom dijelu, što smo ocijenili vrlo neprikladnim.
Dvorana je bila neprihvatljiva i za održavanje konferencija za medije zbog velike razine buke koja je dopirala kroz prijašnje prozore i neadekvatne podne obloge (škripavi parketi). Navedeni nedostaci stare dvorane dovodili su do velikih poteškoća prilikom preslušavanja snimaka sjednica Upravnog vijeća i drugih sastanaka koji su se morali snimati prema Poslovniku o radu Upravnog vijeća, stoji u odgovoru.
