U mojoj obitelji Božić se nije slavio. Iako sam kao dijete, pomalo subverzivnom i od očiju javnosti skrivenom (bakinom) akcijom kršten u katoličkoj crkvi, niti sam odgajan niti sam se ikad u životu osjećao kao vjernik. U mojoj se obitelji bor kitio za novu godinu, poklone je donosio djed mraz, šunku i puricu s mlincima smo jeli kad god smo htjeli, a postili nismo nikad.
U mojoj obitelji o moralnim se vrijednostima nije učilo iz knjiga i propovijedi. Podrazumijevalo se da nije lijepo lagati, da se ne smije krasti, da treba pomagati slabije i siromašnije, poštivati starije i ne činiti drugima ono što ne želiš da tebi bude učinjeno. U svom rodnom gradu nikad se nisam družio s Hrvatima ili katolicima. Niti sa Srbima, muslimanima ili ateistima.
Odgajan sam da ljude poštujem zato što su dobre osobe, pošteni građani, pametni i sposobni pojedinci. Iako nisam odrastao u demokraciji, odrastao sam u otvorenom i tolerantnom društvu u kojem nacionalno, vjersko ili rasno porijeklo pri izboru prijatelja i suradnika nije bilo bitno.
Izgradnja boljeg svijeta
Kad malo bolje razmislim prvi dodiri s isključivošću, netolerancijom i podjelama započeli su s demokratskim promjenama. Nažalost, veliki utjecaj u uspostavljanju novih kriterija i odnosa u društvu imali su i oni koji su sebe nazivali vjernicima. Još žalosnije, velik utjecaj na njih imali su njihovi duhovni pastiri i vjerski vođe.
Istovremeno, tih sam godina počeo intenzivnije čitati Bibliju, ali i ostala "sveta pisma". I ostao iznenađen. Vrijednosti i ideje koje sam u njima pronalazio, i koje su trebale služiti kao vodilje kroz život svakom vjerniku, često su bile u suprotnosti s onim što su vjernici, i njihovi vjerske vođe, činili u praksi.
Nakon iskustva s komunizmom, povijest kao da se ponavljala. Ponovo se teoretiziralo o bratstvu, jednakosti, solidarnosti, dobroti, poštenju i toleranciji. I ponovo je čovjek bio taj koji je iznevjerio. Umjesto da svoj život prilagodi preporukama i zapovijedima koje će mu pomoći u pronalaženju smisla života i izgradnji boljeg svijeta čovjek je iste te preporuke i zapovijedi prilagodio sebi i vlastitim slabostima.
Poruke mira i zajedništva uvijek su dobrodošle
U međuvremenu sam upoznao i neke zanimljive ljude čiji stavovi o vjeri i životu na mene uvijek djeluju inspirativno. Nažalost, njihovi stavovi u društvu u kojem živim predstavljaju iznimku, umjesto da budu pravilo. Svaki susret sa samozatajnim fra Darkom iznova me podsjeti što bi pojmovi odricanje i dobročinstvo uistinu trebali značiti. Svojim promišljanjem svetog Pavla moj prijatelj i diplomirani teolog Kristijan uvijek me natjera na razmišljanje o ljudskoj nesavršenosti, kao i načinu kako se s njome nositi.
Kave s ocem, ili možda prije bratom Bogoljubom najbolji su dokaz da različitosti, etničke, vjerske ili svjetonazorske umjesto kamena spoticaja mogu predstavljati dobar temelj za kvalitetan dijalog, i kvalitetno prijateljstvo. Susreti i razgovori s ova tri istinski duhovna bića nisu me učinila vjernikom. Ali me svaki put učine boljim čovjekom. Jer, sve je u stvari vrlo jednostavno. Poruke mira i zajedništva uvijek su dobrodošle. Od koga god dolazile, i tko god ih provodio u djelo.
Preispitivanje vlastitih misli, riječi i djela
Današnji je dan stoga odlična prilika da se oni koji slave rođenje Isusa Krista zapitaju koliko su dobri učenici svog učitelja. Koliko su dobrih djela učinili, a koliko tuđih grijeha oprostili? Žude li za uzvišenošću ili poniznošću? Je li im "blaženije davati nego primati?" Obraćaju li se jedni drugima psovkama, uvredama i prijetnjama, ili pozdravom "mir s vama?"
U skladu s tim, siguran sam da bi za početak već i iskreno preispitivanje vlastitih misli, riječi i djela, umjesto kupovine skupocjenih darova, razbacivanja hranom i velikih ceremonijalnih obećanja, bio lijep rođendanski poklon današnjem Slavljeniku.
Sretan Božić!
